Informativni članci o Europskoj uniji
Europski parlament
Ispunite ovo polje

Europski parlament: izborni postupak

Pravila za izbor zastupnika u Europskom parlamentu utvrđena su zakonima EU-a, koji se primjenjuju na sve države članice, i nacionalnim zakonima, koji se razlikuju od zemlje do zemlje. Zajedničkim pravilima utvrđuje se načelo proporcionalne zastupljenosti, definiraju izborni pragovi i određuju aktivnosti koje nisu u skladu s obnašanjem funkcije zastupnika u Europskom parlamentu. Druge važne pojedinosti, kao što je specifičan izborni sustav i broj izbornih jedinica, uređeni su nacionalnim zakonima.

Pravna osnova

Zajednička pravila

A. Načela

U osnivačkim Ugovorima (1.1.1.) navedeno je da će zastupnike u Europskom parlamentu u početku imenovati nacionalni parlamenti, no unesena je i odredba kojom se omogućuje njihovo biranje na neposrednim općim izborima. Tu je odredbu Vijeće provelo prije prvih neposrednih izbora 1979. usvojivši Akt od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europskom parlamentu neposrednim općim izborima (Izborni akt iz 1976.). Tim je aktom institucionalni položaj Europskog parlamenta stubokom promijenjen, a demokratski karakter Europske unije učvršćen.

Ugovorom iz Maastrichta iz 1992. (1.1.3.) predviđeno je da se izbori moraju održavati u skladu s jedinstvenim postupkom te da bi Europski parlament trebao podnijeti prijedlog takvog postupka Vijeću kako bi ga ono moglo jednoglasno usvojiti. Međutim, s obzirom na to da Vijeće nije uspjelo postići dogovor ni o jednom od prijedloga, Ugovorom iz Amsterdama uvedena je mogućnost usvajanja tzv. „zajedničkih načela”. Odlukom Vijeća 2002/772/EZ, Euratom od 25. lipnja i 23. rujna 2002. Izborni akt iz 1976. izmijenjen je u skladu s navedenim, odnosno uvedeno je načelo proporcionalne zastupljenosti kao i niz nespojivih dužnosti u okviru nacionalnih i europskih mandata.

Posljednje izmjene Izbornog akta iz 1976. trebale su biti usvojene Odlukom Vijeća (EU, Euratom) 2018/994 od 13. srpnja 2018., koja uključuje odredbe o mogućnosti različitih načina glasovanja (prijevremeno, elektroničko, internetsko i dopisno glasovanje), pragovima, zaštiti osobnih podataka, kažnjavanju „dvostrukoga glasovanja” u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, glasovanju u trećim zemljama, i mogućnosti da nazivi europskih političkih stranaka budu vidljivi na glasačkim listićima. Međutim, ta odluka još nije stupila na snagu jer je Španjolska nije ratificirala. Stoga njezine odredbe nisu primjenjive.

Ugovorom iz Lisabona (1.1.5.) pravo na glasovanje i pravo na kandidiranje stekli su status temeljnih prava (članak 39. Povelje Europske unije o temeljnim pravima).

B. Primjena: važeće zajedničke odredbe

1. Aktivno i pasivno biračko pravo osoba koje nisu državljani države u kojoj se izbori održavaju

U skladu s člankom 22. stavkom 2. UFEU-a „svaki građanin Unije koji boravi u nekoj državi članici čiji nije državljanin, ima u toj državi članici aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament”. Mjere za provedbu tog prava donesene su Direktivom Vijeća 93/109/EZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća 2013/1/EU. Trenutačno je u tijeku postupak preinake Direktive Vijeća 93/109/EZ. Odbor za ustavna pitanja Europskog parlamenta (AFCO) 14. svibnja 2025. donio je Izvješće o Komisijinu Prijedlogu direktive Vijeća o glasačkim pravima mobilnih građana.

2. Izborni sustav

U skladu s izmijenjenim Izbornim aktom iz 1976. izbori za Europski parlament moraju se temeljiti na proporcionalnoj zastupljenosti i koristiti sustav glasovanja za listu ili sustav pojedinačnog prenosivoga glasa. Države članice također mogu odobriti preferencijsko glasovanje.

Osim dobrovoljnog minimalnog praga za raspodjelu zastupničkih mjesta do 5 % valjanih glasova danih na nacionalnoj razini, nedavnim izmjenama Izbornog akta iz 1976., usvojenim Odlukom Vijeća (EU, Euratom) 2018/994, uspostavio bi se obvezni minimalni izborni prag između 2 % i 5 % za izborne jedinice s više od 35 zastupničkih mjesta u državama članicama u kojima se primjenjuje sustav glasovanja za listu (to se odnosi i na slučajeve u kojima je cijela država članica jedna izborna jedinica). Međutim, ona još nije stupila na snagu.

Kad bi Odluku ratificirale sve države članice, one u kojima je dopušteno prijevremeno, dopisno te elektroničko i internetsko glasovanje morale bi osigurati pouzdanost tih rezultata, tajnost glasovanja i zaštitu osobnih podataka.

3. Nespojive dužnosti

U skladu s člankom 7. Izbornog akta iz 1976., kako je izmijenjen Odlukom Vijeća 2002/772/EZ, Euratom, mandat zastupnika u Europskom parlamentu nespojiv je s mandatom člana vlade države članice, člana Komisije, suca, nezavisnog odvjetnika ili tajnika Suda Europske unije, člana Revizorskog suda, člana Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora, člana odbora ili drugih tijela osnovanih u skladu s Ugovorima u svrhu upravljanja sredstvima Unije ili izvršavanja stalne izravne upravne zadaće, člana Upravnog vijeća, Upravljačkog odbora ili osoblja Europske investicijske banke i aktivnog dužnosnika ili službenika institucija Europske unije ili specijaliziranih tijela koja su im pridružena. Daljnje nespojive dužnosti na snazi su za članove Europskog odbora regija (dodano 1997.), za članove Upravnog vijeća Europske središnje banke, Ombudsmana Europske unije i, što je najvažnije, zastupnike u nacionalnim parlamentima (dodano 2002.).

Pravila koja podliježu nacionalnim odredbama

Osim zajedničkih pravila, postoje i nacionalni zakoni kojima se uređuju izbori, a koji se mogu znatno razlikovati, tako da se cjelokupni sustav može opisati kao polimorfni izborni sustav.

A. Izborni sustav i pragovi

Sve države članice moraju primjenjivati sustav proporcionalne zastupljenosti. Osim dobrovoljnog izbornog praga za raspodjelu zastupničkih mjesta do 5 % na nacionalnoj razini, Odlukom Vijeća (EU, Euratom) 2018/994 uspostavio bi se obvezni minimalni izborni prag između 2 % i 5 % za izborne jedinice s više od 35 zastupničkih mjesta (to se odnosi i na slučajeve u kojima je cijela država članica jedna izborna jedinica).

Države članice trenutačno primjenjuju sljedeće izborne pragove: u Francuskoj, Belgiji, Litvi, Poljskoj, Slovačkoj, Češkoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Latviji i Mađarskoj primjenjuje se izborni prag u visini od 5 %, u Austriji, Italiji i Švedskoj primjenjuje se izborni prag u visini od 4 %, u Grčkoj se primjenjuje izborni prag u visini od 3 %, a na Cipru izborni prag u visini od 1,8 %. Ostale države članice ne primjenjuju obvezni minimalni izborni prag. Njemačka je to pokušala, ali je njemački Ustavni sud u odlukama iz 2011. i 2014. dotadašnje nacionalne pragove za izbore za Europski parlament koji su najprije iznosili 5 %, a zatim 3 %, proglasio neustavnima. U presudi od 6. veljače 2024. utvrdio je da prag koji bi se uveo u njemačko pravo na temelju Odluke Vijeća (EU, Euratom) 2018/994 ne bi bio neustavan, čime bi se Njemačkoj omogućilo da ratificira tu odluku Vijeća.

B. Podjela na izborne jedinice

Na izborima za Europski parlament u većini država članica cijela zemlja tvori jednu izbornu jedinicu. Međutim, četiri su države članice (Belgija, Irska, Italija i Poljska) podijelile svoje državno područje na više regionalnih izbornih jedinica.

C. Pravo glasovanja

Minimalna dob za glasovanje je navršenih 18 godina u većini država članica osim u Austriji, Belgiji, Njemačkoj i na Malti, gdje ona iznosi navršenih 16 godina, i u Grčkoj, gdje ona iznosi navršenih 17 godina.

Glasovanje je obvezno u četiri države članice (Belgija, Bugarska, Luksemburg i Grčka): obveza se odnosi na državljane te na građane EU-a koji nisu državljani, ali imaju prijavljeno boravište u tim državama.

1. Glasovanje osoba koje nisu državljani države domaćina

Građani Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani imaju pravo glasovati na izborima za Europski parlament u državi boravišta pod istim uvjetima kao njezini državljani (članak 22. UFEU-a). Međutim, pojam boravišta i dalje se razlikuje među državama članicama. U pojedinim državama (npr. u Estoniji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Sloveniji) glasači moraju imati stalno ili uobičajeno boravište na izbornom području, u drugima pak (npr. na Cipru, u Danskoj, Grčkoj, Irskoj, Luksemburgu, Slovačkoj i Švedskoj) moraju u njemu biti uobičajeno nastanjeni ili biti na popisu stanovništva (npr. u Belgiji i Češkoj). Na Cipru, primjerice, pravo glasovanja građana EU-a uvjetovano je i minimalnim razdobljem boravka u toj državi. U svim državama članicama državljani drugih zemalja EU-a moraju se prijaviti za glasovanje prije izbornog dana. Rokovi za prijavu razlikuju se među državama članicama.

2. Glasovanje u državi podrijetla državljana koji borave izvan nje

Na izborima za Europski parlament gotovo sve države članice omogućuju glasovanje iz inozemstva. U nekim se državama članicama od glasača traži da se prijave nacionalnim izbornim tijelima kako bi iz inozemstva mogli glasovati u veleposlanstvu, konzulatu ili dopisno. U drugim državama članicama dopisno se može glasovati u veleposlanstvima i konzulatima. Neke države članice omogućuju pravo na glasovanje iz inozemstva samo građanima koji žive u drugoj državi članici (npr. Bugarska i Italija). Osim toga, većina država članica donijela je posebne odredbe za diplomate i vojno osoblje koji rade u inozemstvu.

Činjenica da neke osobe mogu glasovati u državi u kojoj borave, ali čiji nisu državljani, kao i u državi podrijetla, može se zloupotrijebiti, primjerice, dvostrukim glasovanjem, koje je kazneno djelo u nekim državama članicama. U tom pogledu slijedom nedavnih izmjena Izbornog akta iz 1976., usvojenih Odlukom Vijeća (EU, Euratom) 2018/994, države članice morale bi osigurati da se dvostruko glasovanje na izborima za Europski parlament kažnjava djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim kaznama.

D. Pasivno biračko pravo

Pravo na kandidiranje na izborima za Europski parlament u državi članici boravišta koja nije država podrijetla osobe također označava primjenu načela nediskriminacije između državljana i osoba koje nisu državljani te države i proizlazi iz prava na slobodu kretanja i boravka unutar Europske unije. Svaka osoba koja je građanin Unije, a nije državljanin države članice boravišta, no u odnosu na aktivno i pasivno biračko pravo zadovoljava iste uvjete kao i one koje ta država zakonodavstvom nameće svojim državljanima, ima pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament u državi članici boravišta osim ako su joj ta prava oduzeta (članak 3. Direktive Vijeća 93/109/EZ). Odbor AFCO u svibnju 2025. donio je izvješće o prijedlogu Komisije za preinaku te Direktive kako bi se poboljšala glasačka prava mobilnih građana.

Osim državljanstva neke od država članica Unije, što je uvjet koji vrijedi u svim državama članicama, ostali uvjeti razlikuju se od države do države. Nijedna osoba ne može biti kandidat na istim izborima u više od jedne države članice (članak 4. Direktive Vijeća 93/109/EZ). Minimalna dob za kandidaturu na izborima u većini je država članica navršenih 18 godina, dok su iznimke Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Estonija, Irska, Latvija, Litva, Poljska i Slovačka u kojima je to 21, Rumunjska u kojoj su to 23 te Italija i Grčka u kojima je to 25 godina.

E. Kandidature

U nekim državama članicama samo političke stranke i organizacije mogu podnositi kandidature. U drugim državama članicama za kandidaturu je potrebno prikupiti određeni broj potpisa ili je mora podržati određeni broj glasača, dok je u nekim slučajevima potreban i novčani polog.

Odlukom Europskog vijeća (EU) 2023/2061 od 22. rujna 2023. o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta određuje se način na koji se u skladu s člankom 14. stavkom 2. UEU-a primjenom načela „degresivne proporcionalnosti” raspodjeljuju zastupnička mjesta (1.3.3.).

F. Datumi održavanja izbora

U skladu s člancima 10. i 11. Izbornog akta iz 1976., kako je izmijenjen, izbori za Europski parlament održavaju se u istom razdoblju koje započinje u četvrtak ujutro i završava u nedjelju istog tjedna, dok točan datum i vrijeme izbora određuje svaka država članica pojedinačno. Vijeće je 1976., nakon savjetovanja s Parlamentom, jednoglasno utvrdilo izborno razdoblje prvih izbora 1979. godine. Svi sljedeći izbori nakon 1979. održani su u istom razdoblju u posljednjoj godini petogodišnjeg razdoblja iz članka 5. Izbornog akta (1.3.1.).

Za izbore 2014. godine Vijeće je svojom odlukom od 14. lipnja 2013. pomaknulo datume, prvobitno predviđene za lipanj, na 22. svibnja kako bi se izbjeglo preklapanje s blagdanom Duhova. Pri tome je primijenilo članak 11. koji glasi: „ako se pokaže da je izbore nemoguće provesti […] u tom razdoblju, Vijeće jednoglasno i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom najkasnije jednu godinu prije isteka petogodišnjeg mandata iz članka 5. određuje drugo izborno razdoblje koje ne smije biti više od dva mjeseca prije, niti jedan mjesec poslije razdoblja utvrđenog u skladu s prethodnim podstavkom.” Sljedeći izbori održavaju se u istom razdoblju posljednje godine petogodišnjeg razdoblja (članak 11. Izbornog akta iz 1976.). U skladu s time, izbori 2019. održani su od 23. do 26. svibnja. Izbori za Europski parlament 2024. održali su se od 6. do 9. lipnja.

G. Mogućnost birača da mijenjaju redoslijed kandidata na listi

U većini država članica birači imaju mogućnost preferencijskoga glasovanja kako bi promijenili redoslijed kandidata na listi. Međutim, u šest država članica (Njemačka, Španjolska, Francuska, Portugal, Mađarska i Rumunjska) liste su zatvorene, odnosno ne postoji mogućnost preferencijskoga glasovanja. Na Malti i u Irskoj birači odabiru kandidate prema redoslijedu prioriteta (sustav pojedinačnog prenosivoga glasa).

H. Popunjavanje mjesta upražnjenih tijekom trajanja parlamentarnog saziva

U nekim državama članicama upražnjeno mjesto dodjeljuje se prvom sljedećem neizabranom kandidatu s iste liste (uz možebitne promjene koje odražavaju broj glasova koji su prikupili različiti kandidati, u onim zemljama u kojima birači mogu rangirati kandidate). U drugim državama članicama upražnjena mjesta dodjeljuju se zamjenicima, a ako ih nema, odlučujući je kriterij poredak kandidata na listama. U nekim državama članicama zastupnici u Europskom parlamentu imaju se pravo vratiti u Parlament ako razlozi zbog kojih tu funkciju nisu mogli obnašati više ne postoje.

Uloga Europskog parlamenta

Od šezdesetih godina 20. stoljeća Parlament je više puta iznosio svoja mišljenja o pitanjima izbornog prava te je podnosio prijedloge u skladu s člankom 138. Ugovora o EZ-u (sada članak 223. UFEU-a). Nepostojanje jedinstvenog postupka za izbore za Europski parlament svjedoči o tome koliko je teško uskladiti različite nacionalne izborne tradicije. Te su poteškoće tek djelomično prevladane mogućnošću prihvaćanja zajedničkih načela iz Ugovora iz Amsterdama. Ambicija o jedinstvenom postupku utvrđena u članku 223. UFEU-a, za koju je potrebna suglasnost Parlamenta, još nije ostvarena. Kontinuirani napori koje je Parlament uložio u modernizaciju i „europeizaciju” zajedničkog izbornog postupka 1997. doveli su do prijedloga jedinstvenog izbornog postupka, a suština tog prijedloga sadržana je u odluci Vijeća iz 2002. Parlament je 11. studenoga 2015. usvojio rezoluciju o reformi izbornog zakona Europske unije. U zakonodavnoj inicijativi Odbora AFCO predložene su izmjene Izbornog akta iz 1976. kako bi izbori za Europski parlament postali demokratskiji i kako bi se povećalo sudjelovanje javnosti u izbornom postupku. Predložene izmjene Parlamenta djelomično su prihvaćene i uvrštene u Odluku Vijeća (EU, Euratom) 2018/994 od 13. srpnja 2018. Međutim, Vijeće se nije moglo složiti oko prijedloga Parlamenta da se uspostavi zajednička izborna jedinica i da se za mjesto predsjednika Komisije imenuju vodeći kandidati.

Nakon rezolucije od 7. veljače 2018. o sastavu Europskog parlamenta, zastupnici su izglasali smanjenje broja zastupničkih mjesta sa 751 na 705 nakon što Ujedinjena Kraljevina napusti EU i ponovnu raspodjelu nekih oslobođenih mjesta nakon Brexita među državama članicama koje su neznatno slabije zastupljene (1.3.3.). Parlament je 13. rujna 2023. donio rezoluciju kojom je dao suglasnost za Nacrt odluke Europskog vijeća o povećanju broja zastupničkih mjesta u Parlamentu sa 705 na 720 za izbore 2024.

Europski parlament je 22. studenoga 2012. usvojio rezoluciju o izborima za Europski parlament 2014. kojom potiče europske političke stranke da nominiraju kandidate za predsjednika Komisije tijekom izbora 2014., čime bi se ojačala politička legitimnost i Parlamenta i Komisije. Ta su rješenja uvedena prije izbora 2014. te su se vodeći kandidati prvi put natjecali za mjesto predsjednika Komisije na izborima 2014. godine. Europski parlament je na temelju rezultata izbora 22. listopada 2014. izabrao Jean-Claudea Junckera. U svojoj Odluci od 7. veljače 2018. o reviziji Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije, Parlament je naglasio da je spreman odbiti bilo kojeg kandidata za predsjednika Komisije kojeg neka europska politička stranka nije imenovala kao vodećega kandidata (tzv. Spitzenkandidat) uoči europskih izbora 2019. Međutim, nakon izbora 2019. za predsjednicu Komisije izabrana je Ursula von der Leyen, koja nije bila vodeća kandidatkinja. Parlament je 22. studenoga 2023. na plenarnoj sjednici glasovao o prijedlozima za izmjenu Ugovorâ, uključujući reformu načina na koji se bira Komisija.

Godine 2003. uspostavljen je sustav financiranja europskih političkih stranaka te se njime omogućilo i osnivanje političkih zaklada (1.3.3.) na razini EU-a. Uredba (EZ) br. 2004/2003 stavljena je izvan snage te ju je zamijenila Uredba (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada. Kako bi se osiguralo da se javna sredstva pravilno upotrebljavaju za financiranje europskih političkih stranaka i zaklada, Uredba iz 2014. izmijenjena je Uredbom (EU, Euratom) 2018/673 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. svibnja 2018. nakon što je Parlament 15. lipnja 2017. usvojio rezoluciju o financiranju političkih stranaka i političkih zaklada na europskoj razini. U toj su rezoluciji istaknuti nedostaci u pogledu razine sufinanciranja i mogućnosti da zastupnici u Europskom parlamentu budu članovi više stranaka.

Nedavni događaji istaknuli su potencijalne rizike za izborne postupke i demokraciju povezane s internetskom komunikacijom (manipuliranje osobnim podacima u izbornom kontekstu). Nove izmjene Uredbe iz 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada usvojene su kako bi se spriječilo neovlašteno korištenje osobnih podataka (Uredba (EU, Euratom) 2019/493 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. ožujka 2019. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 u pogledu postupka provjere povezanog s kršenjima pravila o zaštiti osobnih podataka u kontekstu izbora za Europski parlament). Nova pravila o kojima su se usuglasili Parlament i Vijeće osmišljena su s ciljem zaštite izbornog postupka od internetskih dezinformacijskih kampanja u kojima se zlorabe osobni podaci glasača te predviđaju financijske kazne europskim političkim strankama i zakladama koje namjerno utječu ili pokušavaju utjecati na ishod europskih parlamentarnih izbora kršenjem pravila o zaštiti podataka.

Komisija je 2021. predložila preinaku Uredbe br. 1141/2014 kojom se nastoji olakšati interakcija europskih političkih stranaka s njihovim nacionalnim partnerima, povećati transparentnost, smanjiti prekomjerno administrativno opterećenje i poboljšati financijska održivost europskih političkih stranaka i zaklada. Međutim, nakon nekoliko trijaloga 2022. i 2023. suzakonodavci nisu uspjeli postići dogovor o zajedničkom tekstu.

Osim toga, nakon što je Parlament u rezoluciji od 15. lipnja 2017. o internetskim platformama i jedinstvenom digitalnom tržištu pozvao Komisiju da ispita mogućnost zakonodavne intervencije u cilju ograničavanja distribucije lažnog sadržaja, Komisija je u travnju 2018. objavila komunikaciju naslovljenu „Suzbijanje dezinformacija na internetu: europski pristup” i predložila Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija na razini EU-a, koji su u rujnu 2018. potpisale tri internetske platforme. U akcijskom planu za borbu protiv dezinformiranja, koji je Komisija donijela u prosincu 2018., internetske se platforme, među ostalim, snažno potiču da brzo i učinkovito ispune obveze i da se usredotoče na donošenje hitnih mjera uoči izbora za Europski parlament, uključujući brisanje lažnih računa, označivanje poruka koje šalju botovi te suradnju s provjeravateljima činjenica i istraživačima u cilju otkrivanja dezinformacija i povećanja vidljivosti provjerenog sadržaja. Uoči izbora za Europski parlament u svibnju 2019. Europska je komisija zatražila od triju platformi koje su potpisale Kodeks dobre prakse da svaki mjesec podnesu izvješće o mjerama koje su poduzele kako bi poboljšale kontrolu plasiranja oglasa, zajamčile transparentnost političkog i tematskog oglašavanja te riješile problem lažnih računa i zloupotrebe botova.

Parlament je u rezoluciji od 26. studenoga 2020. o analizi europskih izbora predložio da se radi poboljšanja izbornog postupka, posebno tijekom Konferencije o budućnosti Europe, razmotri sljedeće:

  • novi načini glasovanja na daljinu tijekom izbora za Europski parlament za građane u posebnim ili iznimnim okolnostima;
  • zajednička izborna pravila za prihvaćanje kandidata i zajednička pravila za provođenje kampanje i njezino financiranje;
  • usklađene norme za pasivno i aktivno biračko pravo u državama članicama, uključujući eventualno smanjenje minimalne dobi birača u svim državama članicama na 16 godina;
  • odredbe o razdobljima odsutnosti zastupnika ili zastupnica, primjerice za korištenje rodiljnog dopusta, roditeljskog dopusta ili u slučaju teške bolesti.

Parlament potiče države članice da se pobrinu da svi oni koji imaju biračko pravo, uključujući građane EU-a koji žive izvan zemlje podrijetla, beskućnike i zatvorenike kojima je to pravo dodijeljeno u skladu s nacionalnim zakonima, imaju i mogućnost ostvariti ga.

Parlament je dodatno pozvao na usklađena izborna pravila, digitalnu transparentnost kampanja i zaštitne mjere protiv vanjskog upletanja.

Nakon izvješća Istražnog odbora za ispitivanje uporabe Pegasusa i jednakovrijednog špijunskog softvera za nadzor (odbor PEGA) od 15. lipnja 2023. Parlament je nakon ispitivanja navodne upotrebe Pegasusa donio preporuku u kojoj je pozvao Komisiju da osnuje posebnu radnu skupinu posvećenu zaštiti europskih izbora 2024. diljem Unije u kojoj će sudjelovati nacionalna izborna povjerenstva.

Komisija je 12. prosinca 2023. donijela Preporuku (EU) 2023/2829 o uključivim i otpornim izbornim postupcima u Uniji i poticanju europskog karaktera i učinkovite provedbe izbora za Europski parlament. U njoj Komisija potiče političke stranke i organizacije koje sudjeluju u kampanjama da usvoje obećanja u okviru kampanje i kodekse ponašanja o integritetu izbora i poštenim kampanjama, što bi uključivalo npr. suzdržavanje od manipulativnog ponašanja koje ugrožava vrijednosti, postupke i političke procese ili bi na njih moglo negativno utjecati. Stoga su 9. travnja 2024. sve europske političke stranke potpisale Kodeks ponašanja za izbore za Europski parlament 2024.

Reforma europskog izbornog akta

Parlament je rezolucijom od 3. svibnja 2022. o Prijedlogu uredbe o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima pokrenuo reformu europskog izbornog akta kako bi se 27 pravila o izbornom postupku objedinila u jedinstvena pravila o europskim izborima sa zajedničkim minimalnim standardima. U Vijeću su u tijeku rasprave o tom prijedlogu Parlamenta, a potpora minimalnim standardima u području kibernetičke sigurnosti, transparentnosti kampanja i mogućim budućim transnacionalnim listama za 2029 raste.

U sklopu sustava koji je predložio Parlament, svaki bi birač imao dva glasa: jedan za izbor zastupnika u nacionalnim izbornim jedinicama i jedan za izbor zastupnika u izbornoj jedinici na razini Unije s 28 dodatnih zastupničkih mjesta. Kako bi se osigurala uravnotežena geografska zastupljenost na tim listama, države članice bile bi podijeljene u tri skupine prema broju stanovnika. Liste bi se na razmjeran način popunjavale kandidatima iz tih skupina. Liste kandidata na razini Unije predavala bi europska izborna tijela, kao što su koalicije nacionalnih političkih stranaka i/ili nacionalne udruge glasača ili europske političke stranke.

Ostali prijedlozi uključuju sljedeće:

  • 9. svibnja kao jedinstveni datum za europske izbore;
  • pravo kandidiranja na izborima za sve Europljane s napunjenih 18 godina ili starije;
  • obvezni minimalni izborni prag od najmanje 3,5 % u velikim izbornim jedinicama koje daju najmanje 60 zastupnika;
  • jednak pristup izborima za sve građane, uključujući one s invaliditetom, i mogućnost dopisnoga glasanja;
  • obvezu osiguravanja rodne ravnopravnosti s pomoću tzv. zebra lista ili kvota;
  • pravo građana da glasaju za predsjednika Komisije u sklopu sustava vodećih kandidata preko paneuropskih lista.

Predlaže se i osnivanje novog europskog izbornog tijela koje bi nadziralo postupak i osiguralo poštovanje novih pravila.

Kako je utvrđeno u članku 223. UFEU-a, Vijeće bi jednoglasno trebalo odobriti zakonodavnu inicijativu Parlamenta. Ona bi se zatim vratila u Parlament kako bi zastupnici mogli dati svoju suglasnost prije nego što je sve države članice odobre u skladu sa svojim ustavnim odredbama. Pregovori s Vijećem počeli bi nakon što države članice donesu svoja stajališta. Međutim, čini se da u Vijeću zasad postoji previše zadrški da bi se taj prijedlog usvojio. Te se zadrške odnose na prijedloge uspostave zajedničke izborne jedinice na razini EU-a na temelju transnacionalnih lista, kao i na elemente prijedloga o usklađivanju izbornog sustava koji se upotrebljava na izborima za Europski parlament. Očekuje se da će institucije EU-a unaprijediti inicijative o transparentnosti umjetne inteligencije u političkom oglašavanju i kibernetičku sigurnost na izborima te po mogućnosti osnovati europsko izborno tijelo prije izbora za Europski parlament 2029.

Ovaj informativni članak pripremio je Resorni odjel za pravosuđe, građanske slobode i institucijske poslove.

 

Joanna APAP