Suradnja EU-a s afričkim zemljama i Afričkom unijom (AU) temelji se na dvama različitim okvirima: to su (a) zajednička strategija Afrike i EU-a; i (b) sporazumi o partnerstvu s afričkim, karipskim i pacifičkim državama (države AKP-a).
Pravna osnova za političke, gospodarske i razvojne aspekte partnerstva između EU-a i država AKP-a uspostavljena je 2000. Sporazumom iz Cotonoua. Taj je sporazum 15. studenoga 2023. zamijenio Sporazum iz Samoe, s ciljem da se modernizira i unaprijedi partnerstvo.
Zajednička strategija Afrike i EU-a provodi se u skladu s višegodišnjim planovima djelovanja i akcijskim planovima koji se usvajaju na svakom sastanku na vrhu Afričke unije i EU-a. Sastanci se tradicionalno održavaju svake tri godine. Na sastanku na vrhu EU-a i Afričke unije održanom u veljači 2022. u Bruxellesu čelnici EU-a i Afričke unije postigli su dogovor o „Zajedničkoj viziji za 2020.” s ciljem učvršćivanja obnovljenog partnerstva utemeljenog na solidarnosti, sigurnosti, miru, održivom razvoju i zajedničkom blagostanju. Treći ministarski sastanak EU-a i Afričke unije održan je 21. svibnja 2025. i na njemu je sudjelovalo novo vodstvo Afričke unije. Na tom je sastanku preispitan napredak u kontekstu Zajedničke vizije za 2030. te je otvoren put za sedmi sastanak na vrhu EU-a i Afričke unije, koji se održao u Luandi u Angoli od 24. do 25. studenoga 2025. i kojim se obilježilo 25 godina partnerstva od sastanka na vrhu u Kairu 2000. godine Politički i sigurnosni odbor EU-a i Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije održali su 16. savjetodavni sastanak u Bruxellesu od 8. do 9. listopada 2025. EU je najveći donator službene razvojne pomoći Africi. Službena razvojna pomoć Africi uglavnom se financira iz općeg proračuna EU-a, u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju — Globalna Europa.

Pravna osnova

Partnerstvo između država AKP-a i EU-a

Duže od dva desetljeća odnosi između EU-a i supsaharske Afrike bili su uređeni Sporazumom iz Cotonoua, na kojem se temelje odnosi između Europske unije i 78 od 79 zemalja[1] pripadnica skupine AKP, koja je u travnju 2022. postala Organizacija afričkih, karipskih i pacifičkih država (OAKPD).

Sporazum iz Cotonoua, koji je izvorno trebao isteći 2020., produljivan je nekoliko puta sve do studenoga 2023. Cilj Sporazuma bio je iskorijeniti siromaštvo i promicati integraciju država AKP-a u svjetsko gospodarstvo. Sporazum je bio strukturiran u tri stupa suradnje:

  • politička;
  • razvojna;
  • gospodarska i trgovinska.

Sporazum su provodile zajedničke institucije AKP-a i EU-a, među kojima su Vijeće ministara, Odbor veleposlanika i Zajednička parlamentarna skupština.

Pregovori o sporazumu između EU-a i OAKPD-a koji će zamijeniti Sporazum iz Cotonoua zaključeni su u prosincu 2020. Međutim, potpisivanje novog sporazuma odgođeno je do studenoga 2023. zbog neslaganja unutar EU-a i zadrški dviju država članica EU-a.

Sporazum iz Samoe, potpisan u studenome 2023., zamjenjuje Sporazum iz Cotonoua i obilježava novo poglavlje u odnosima između EU-a i OAKPD-a. Sporazum donosi dvije velike promjene, a to su jačanje parlamentarne dimenzije unutar institucionalnog okvira i podjela sporazuma na tri regionalna protokola. Riječ je o moderniziranom i poboljšanom partnerstvu između EU-a i OAKPD-a, koje se nadovezuje na temelje utvrđene Sporazumom iz Cotonoua.

Sporazumom iz Samoe utvrđuje se šest strateških prioritetnih područja suradnje: ljudska prava, demokracija i upravljanje; mir i sigurnost; ljudski i društveni razvoj; uključiv i održiv gospodarski rast i razvoj; okolišna održivost i klimatske promjene te migracije i mobilnost. U njemu se naglašava i važnost suradnje između njegovih stranaka na međunarodnim forumima te važnost UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja.

Suradnja se zasniva na trima regionalnim protokolima koji odražavaju različite prioritete afričke, karipske i pacifičke regije. Protokol između EU-a i Afrike postao je ključni pravni okvir za odnose između EU-a i supsaharske Afrike. Regionalna prioritetna područja obuhvaćaju: uključiv i održiv gospodarski rast; ljudski i društveni razvoj; pitanja okoliša i prirodnih resursa; mir i sigurnost; vladavinu prava, pravosuđe, demokraciju i dobro upravljanje; ljudska prava i rodnu ravnopravnost te migracije i mobilnost. Taj novi protokol također daje veću ulogu dijalogu i suradnji između EU-a i Afričke unije nego što to čini Sporazum iz Cotonoua.

Sporazum iz Samoe predviđa zajedničke institucije, naročito Vijeće ministara OAKPD-a i EU-a i četiri međuparlamentarne skupštine, koje se sastoje od krovne Zajedničke parlamentarne skupštine OAKPD-EU i triju regionalnih parlamentarnih skupština: Parlamentarne skupštine Afrika-EU, Parlamentarne skupštine Karibi-EU i Parlamentarne skupštine Pacifik-EU (vidi brifing Službe Europskog parlamenta za istraživanja naslovljen „Nakon Cotonoua: prema novom sporazumu s afričkim, karipskim i pacifičkim državama”). Te su četiri parlamentarne skupštine službeno osnovane u veljači 2024., kada su se prvi put sastale u Luandi u Angoli i donijele svoj poslovnik. Svaka od četiri skupštine održat će jednu redovnu godišnju sjednicu, a održavat će se naizmjenično na lokacijama u Europskoj uniji i državama AKP-a. Regionalne skupštine mogu održavati i dodatne sjednice zajedno sa godišnjom Zajedničkom parlamentarnom skupštinom OAKPD-EU.

Zajednička strategija Afrike i EU-a i partnerstvo EU-a i Afrike

Europski i afrički čelnici su u prosincu 2007. u Lisabonu, na drugom sastanku na vrhu Europske unije i Afričke unije, usvojili prvobitnu zajedničku strategiju Afrike i EU-a, kojom je utvrđena politička vizija partnerstva Afrike i EU-a. Ciljevi strategije su:

  • nadići suradnju usmjerenu isključivo na odnos donator-primatelj te odnosima Afrike i Europske unije obuhvatiti pitanja od obostranog političkog interesa;
  • proširiti suradnju na rješavanje zajedničkih globalnih izazova kao što su migracije, klimatske promjene, mir i sigurnost te pojačati suradnju u međunarodnim forumima;
  • poduprijeti nastojanja Afrike da na te znatne izazove ponudi odgovore koji će obuhvatiti više regija, ali i cijeli kontinent;
  • težiti partnerstvu u čijem su središtu ljudi, čime bi se afričkim i europskim građanima omogućila viša razina sudjelovanja.

U ožujku 2020., prije šestog sastanka na vrhu Europske unije i Afričke unije, Komisija i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku objavili su zajedničku komunikaciju naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom”. U njoj se predlaže pojačana suradnja koja bi počivala na pet stupova: zelenoj tranziciji i pristupu energiji; digitalnoj transformaciji; održivom rastu i radnim mjestima; miru i upravljanju; te migracijama i mobilnosti.

Europski parlament je 25. ožujka 2021. donio „Rezoluciju o novoj strategiji EU-a i Afrike: partnerstvo za održiv i uključiv razvoj”. Rezolucija je preuzela i upotpunila neke dijelove strategije koju su zajedno predložili Komisija i Visoki predstavnik, poput održivog i uključivog rasta, istodobno pozivajući na veću usredotočenost na druge dijelove, poput ljudskog razvoja, društvene uključenosti, ljudskih prava, osnaživanja žena i mladih te otporne poljoprivrede. Kad je riječ o migracijama, u rezoluciji se smatralo da će uspjeh partnerstva ovisiti o znatnim poboljšanjima prilika za mobilnost te se tražio dodatni razvoj zakonitih migracijskih kanala.

Na šestom sastanku na vrhu EU-a i Afričke unije (održanom u Bruxellesu od 17. do 18. veljače 2022.) čelnici država i vlada EU-a i Afričke unije postigli su dogovor o izjavi naslovljenoj „Zajednička vizija za 2030.” Zajedničkom vizijom učvršćuju se strateški i dugoročni temelji odnosa EU-a i Afrike u globaliziranom svijetu. Njome se nastoji ojačati gospodarska suradnja i promicati održivi razvoj, pri čemu bi oba kontinenta trebala supostojati u miru, sigurnosti, demokraciji, blagostanju, solidarnosti i ljudskom dostojanstvu, istodobno okupljajući naše narode, regije i organizacije. Obnovljeno partnerstvo bavi se neposrednim mogućnostima i izazovima, kao i dugoročnim mogućnostima partnerstva, s naglaskom na djelovanjima na kontinentalnoj i regionalnoj razini, u kojima EU i Afrika imaju kolektivnu sposobnost ostvarivanja rezultata. Vizija obuhvaća četiri cilja:

  • paket ulaganja Afrika — Europa, čiji je cilj osigurati ulaganja u iznosu od 150 milijardi EUR radi promicanja diversificiranih, održivih i otpornih gospodarstava na afričkom kontinentu;
  • obnovljenu i pojačanu suradnju za mir i sigurnost;
  • poboljšano i uzajamno partnerstvo u području migracija i mobilnosti;
  • predanost jačanju multilateralizma u okviru međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima, u čijem je središtu UN.

Nakon šestog sastanka na vrhu EU-a i Afričke unije uslijedio je zajednički sastanak Afričke unije i Kolegija povjerenika Europske unije, održan 28. studenoga 2022. Treći ministarski sastanak EU-a i Afričke unije održan je 22. svibnja 2025. i na njemu je sudjelovalo novo vodstvo Afričke unije. Na tom je sastanku preispitan napredak u kontekstu Zajedničke vizije za 2030. te je otvoren put za sedmi sastanak na vrhu EU-a i Afričke unije, koji se održao u Luandi u Angoli od 24. do 25. studenoga 2025. i kojim se obilježilo 25 godina partnerstva od sastanka na vrhu u Kairu 2000. godine.

Uoči sedmog sastanka na vrhu EU-a i Afričke unije Parlament je donio rezoluciju u kojoj poziva na novo ravnopravno partnerstvo između EU-a i Afrike koje se temelji na uzajamnom poštovanju, zajedničkim interesima i zajedničkom multilateralnom djelovanju. U njoj se naglašava potreba za usmjeravanjem na praktičnu suradnju s konkretnim ishodima, pri čemu se prednost daje područjima kao što su mir, sigurnost, infrastruktura i digitalna povezanost putem investicijskog instrumenta strategije Global Gateway, te na gospodarski rast potaknut razvojem privatnog sektora. Također se naglašava važnost jačanja zajedničkih napora u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala te provedbe migracijskih politika koje se bave glavnim uzrocima, uz poštovanje nadležnosti država članica. Nadalje, ističe se i potreba za institucionalizacijom parlamentarne dimenzije sastanaka na vrhu EU-a i Afričke unije, uključujući redovite sastanke prije sastanka na vrhu s Panafričkim parlamentom, tematske razmjene među parlamentarnim odborima i godišnje dijaloge na visokoj razini o ključnim temama kao što su mir i sigurnost, trgovina i gospodarska suradnja, migracije i mobilnost te klimatske promjene i održivost. To će u konačnici doprinijeti izradi zajedničkog akcijskog plana EU-a i Afričke unije za razdoblje 2025.–2030., s mjerljivim ciljevima koji uključuju udvostručenje trgovine i ulaganja, uspostavu okvira za mobilnost i vize te pokretanje digitalnog zelenog partnerstva.

Razvojna suradnja

EU i njegove države članice i dalje su najveći donator službene razvojne pomoći Africi.

Kao rezultat pregovora o novom višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje od 2021. do 2027. (vidi zasebni informativni članak 1.4.3. „Višegodišnji financijski okvir”), razvojna suradnja dio je sveobuhvatnog financijskog Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju — Globalna Europa, u cijelosti uključenog u proračun EU-a. Dosad se većina razvojne pomoći EU-a afričkim zemljama pružala iz Europskog razvojnog fonda, koji nije bio dio proračuna EU-a.

Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju — Globalna Europa pojednostavnjuje strukturu vanjskog financiranja EU-a zamjenom i spajanjem deset instrumenata u okviru prethodnog proračunskog ciklusa (2014.–2020.) u jedan sveobuhvatan instrument. Njime se jača sposobnost EU-a da ostvari svoje strateške prioritete i međunarodne obveze pružanjem fleksibilnosti i inovativnih alata za izgradnju većeg povjerenja i suradnje s partnerskim zemljama EU-a. Instrument Globalna Europa temelji se na pristupu „politike na prvom mjestu” i pristupu usmjerenom na vrijednostima, što će EU-u omogućiti da u svojem vanjskom djelovanju zauzme snažniji geopolitički stav.

S proračunom od gotovo 80 milijardi EUR za razdoblje 2021.–2027., instrument Globalna Europa pokriva više od 70 % financiranja EU-a za vanjske odnose. Program se temelji na trima stupovima: geografskim programima, tematskim programima i mjerama za brzi odgovor. Geografski programi, koji će biti primarni provedbeni mehanizam, usmjereni su na regije kao što su susjedstvo EU-a, supsaharska Afrika, azijsko-pacifička regija te Sjeverna i Južna Amerika i Karibi. Tim se pristupom omogućuje strateški usmjerenije i usklađenije djelovanje EU-a diljem svijeta, prilagođeno potrebama partnerskih zemalja. U programu se prednost daje promicanju i zaštiti ljudskih prava, kao i osnaživanju organizacija civilnog društva diljem svijeta kako bi se potaknule pozitivne promjene i pravedniji, pravičniji i stabilniji svijet.

Trgovinski odnosi

Sporazum iz Cotonoua omogućio je EU-u i zemljama AKP-a da pregovaraju o sporazumima o gospodarskom partnerstvu, vrsti sporazuma o slobodnoj trgovini koji su usmjereni na razvojna pitanja. Isti se princip nastavio u okviru Sporazuma iz Samoe, pri čemu sporazumi o gospodarskom partnerstvu predstavljaju glavni alat za pristup jedinstvenom tržištu EU-a. Trgovina između EU-a i afričkih zemalja, zajedno s gospodarskom integracijom na regionalnoj i kontinentalnoj razini, smatra se temeljnim elementom za promicanje održivog razvoja u Africi. Nadalje, unilateralni programi većini supsaharskih zemalja omogućuju povlašteni pristup tržištu EU-a (vidi zasebni informativni članak 5.2.3. „Trgovinski režimi koji se primjenjuju na zemlje u razvoju”).

Sporazumi o gospodarskom partnerstvu glavni su instrument za promicanje trgovine između EU-a i afričkih regija te su potpuno usklađeni s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Međutim, pregovori o tim sporazumima o gospodarskom partnerstvu, koji su započeli 2002., pokazali su se zahtjevnijima nego što se očekivalo te su naišli na znatan otpor nekih afričkih vlada, udruga lokalnog civilnog društva i sindikata. Stoga se nekoliko sporazuma o gospodarskom partnerstvu, koji su trebali obuhvaćati cijele afričke regije, samo privremeno primjenjuje na zemlje koje to žele, kao što su Côte d’Ivoire, Gana, Kamerun i Kenija (za više informacija vidi brifing Službe Europskog parlamenta za istraživanja naslovljen „Sporazumi EU-a o gospodarskom partnerstvu sa zemljama AKP-a”).

Uloga Europskog parlamenta

Kao što je to slučaj s drugim međunarodnim sporazumima, za sklapanje Sporazuma iz Samoe potrebna je suglasnost Parlamenta (članak 218. UFEU-a), iako se sporazum može djelomično i privremeno primjenjivati prije davanja suglasnosti i prije nego što ga sve države članice EU-a i OAKPD-a ratificiraju. Parlament je doprinio pregovorima o Sporazumu iz Samoe donošenjem rezolucija prije i tijekom postupka te osnivanjem skupine za praćenje pod vodstvom Odbora za razvoj. Nakon pregovora i potpisivanja sporazuma, Parlament je 10. travnja 2024. dao svoju suglasnost.

Suglasnost Parlamenta potrebna je i za sklapanje bilo kojeg sporazuma o gospodarskom partnerstvu s državama AKP-a. Osim toga, Parlament je dao aktivan doprinos oblikovanju financijskog Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju — Globalna Europa te nadzire njegovu provedbu.

Parlament raspolaže s više stalnih međuparlamentarnih izaslanstava za odnose s afričkim zemljama i institucijama. Glavno tijelo u okviru kojeg Parlament surađuje u tim pitanjima je Zajednička parlamentarna skupština OAKPD-EU, u kojoj sudjeluju zastupnici u Europskom parlamentu i članovi parlamenata država OAKPD-a, te koja ima ključnu ulogu u jačanju parlamentarnih odnosa između EU-a i njegovih partnera iz država OAKPD-a, a temelji se na članku 14. Sporazuma iz Cotonoua. Osim uspostavljanja regionalnih parlamentarnih skupština, jedan od glavnih zahtjeva Parlamenta tijekom pregovora bio je taj da se u novom sporazumu zadrži Zajednička parlamentarna skupština, što je za Parlament bio nužan uvjet za njegovu suglasnost. Izaslanstva za sve nove parlamentarne skupštine službeno su uspostavljena u prosincu 2023., uključujući Izaslanstvo u Parlamentarnoj skupštini Afrika-EU. To se izaslanstvo sastoji od 48 zastupnika u Europskom parlamentu, od kojih je svaki član nove Zajedničke parlamentarne skupštine OAKPD-EU.

Europski parlament također je razvio parlamentarnu suradnju s Afričkom unijom kroz svoje Izaslanstvo za odnose s Panafričkim parlamentom, osnovano 2009. Parlamentarni sastanci na vrhu u pravilu se odvijaju istodobno s međuvladinim sastancima na vrhu, a na početku svakog međuvladina sastanka na vrhu objavljuje se zajednička izjava s parlamentarnog sastanka na vrhu, upućena izravno čelnicima država ili vlada.

Europska unija gaji bliske parlamentarne odnose s Republikom Južnom Afrikom, ojačane 2007. Strateškim partnerstvom između EU-a i Južne Afrike, što je jedino bilateralno strateško partnerstvo koje EU ima s nekom afričkom državom. U prilog tome govori i postojanje posebnog stalnog Izaslanstva Parlamenta za odnose s Republikom Južnom Afrikom, koje je od 18. do 19. veljače 2025. u Cape Townu održalo 28. međuparlamentarnu sjednicu, na kojoj je donesena zajednička izjava. Osmi sastanak na vrhu Europske unije i Afrike održao se 13. ožujka 2025., također u Cape Townu. 29. međuparlamentarna sjednica održana je u Bruxellesu od 5. do 6. studenoga 2025., prije 20. sastanka na vrhu skupine G-20, koji se održao od 22. do 23. studenoga 2025. u Johannesburgu u Južnoj Africi. To je bio prvi sastanak na vrhu skupine G-20 koji se održao na afričkom kontinentu povodom prvog južnoafričkog predsjedanja skupinom G-20, koje je trajalo od 1. prosinca 2024. do 30. studenoga 2025.

 

[1]Izuzetak je bila Kuba.

Rose BAGUDU / Tanya BOLNEVA MIHAYLOVA