Prihodi Unije
Proračun EU-a velikim se dijelom financira iz vlastitih sredstava, a dopunjuje se drugim prihodima. Godišnji prihodi moraju potpuno pokriti godišnje rashode jer proračunski deficit nije dopušten. O sustavu vlastitih sredstava jednoglasno odlučuje Vijeće, uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta, a odluku o njemu moraju ratificirati sve države članice. Komisija je predložila reformu sustava vlastitih sredstava zajedno s prijedlogom višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2028.–2034.
Pravna osnova
- Članak 311. i članak 322. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju EU-a te članci 106.a i 171. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju;
- Odluka Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020.o sustavu vlastitih sredstava Europske unije;
- Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2021/768 od 30. travnja 2021. o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije;
- Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 609/2014 od 26. svibnja 2014. o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje tradicionalnih vlastitih sredstava i vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u i BND-u te o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom, kasnije izmijenjena Uredbom Vijeća (EU, Euratom) 2022/615 od 5. travnja 2022.;
- Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2021/769 od 30. travnja 2021. o konačnom jedinstvenom režimu ubiranja vlastitih sredstava koja proizlaze iz poreza na dodanu vrijednost;
- Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2021/770 od 30. travnja 2021. o izračunu vlastitih sredstava koja se temelje na nerecikliranom plastičnom ambalažnom otpadu, o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje tih vlastitih sredstava, o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom i o određenim aspektima vlastitih sredstava koja se temelje na bruto nacionalnom dohotku.
Cilj
Pružiti EU-u financijsku autonomiju u okviru granica proračunske discipline.
Kako funkcionira?
Europska ekonomska zajednica (EEZ) dobila je vlastita sredstva na temelju Odluke o vlastitim sredstvima od 21. travnja 1970. U skladu s Odlukom Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. razina vlastitih sredstava koja se mogu zatražiti godišnje ograničena je na najviše 1,4 % bruto nacionalnog dohotka (BND) EU-a. Budući da ukupna potrošnja ne može premašiti ukupne prihode, rashodi su također utvrđeni tom gornjom granicom u okviru aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021.–2027. (1.4.3.).
Sastav prihoda
1. Vlastita sredstva
„Tradicionalna” vlastita sredstva sastoje se većinom od carina na uvoze, a prikupljaju se od 1970. Postotak koji države članice mogu zadržati za pokriće troškova ubiranja takvih sredstava iznosi 25 %. „Tradicionalna” vlastita sredstva sada obično čine oko 10–15 % prihoda od vlastitih sredstava[1].
Vlastita sredstva koja se temelje na PDV-u sastoje se od određenog postotka procijenjenog poreza na dodanu vrijednost (PDV) koji države članice ubiru i prenose Uniji. Iako su predviđena odlukom iz 1970., ta sredstva nisu bila na raspolaganju sve dok 1979. nisu usklađeni sustavi PDV-a država članica. Vlastita sredstva koja se temelje na PDV-u trenutačno čine oko 10 % prihoda od vlastitih sredstava.
Vlastita sredstva koja se temelje na nerecikliranom plastičnom ambalažnom otpadu uvedena su 1. siječnja 2021. Odlukom o vlastitim sredstvima za 2020. To je nacionalni doprinos (izravni prijenos iz proračuna država članica) izračunat na temelju količine nerecikliranog plastičnog ambalažnog otpada sa stopom preuzetih obveza od 0,80 EUR po kilogramu. Doprinosi država članica čiji je BND po stanovniku niži od prosjeka EU-a prilagođavaju se za godišnji paušalni iznos koji odgovara iznosu od 3,8 kilograma plastičnog otpada po stanovniku. Prihodi od tih sredstava čine oko 3–4 % prihoda od vlastitih sredstava.
Vlastita sredstva koja se temelje na BND-u sastoje se od pristojbe na BND država članica u obliku jedinstvenog postotka koji se svake godine određuje tijekom proračunskog postupka te su uvedena Odlukom Vijeća 88/376/EEZ, Euratom od 24. lipnja 1988. Prvotno je bilo predviđeno da se prikupljaju samo ako ostala vlastita sredstva ne mogu u potpunosti pokriti rashode, no sad se njima financira većina proračuna EU-a. Sredstva koja se temelje na BND-u utrostručena su od kasnih 90-ih godina 20. stoljeća te sad čine oko 60 – 70 % prihoda EU-a iz vlastitih sredstava.
2. Ostali prihodi i saldo prenesen iz prethodne godine
Ostali prihodi obuhvaćaju poreze na dohodak koje plaćaju dužnosnici EU-a, doprinose trećih zemalja programima EU-a, prihode od kamata i kazne koje plaćaju trgovačka društva koja prekrše zakone EU-a. Ako postoji proračunski višak, saldo iz svake financijske godine unosi se u proračun kao prihod za sljedeću godinu. Ostali prihodi, salda i tehničke prilagodbe obično čine oko 2–8 % ukupnih prihoda.
Uzimanje zajmova također se obračunava u okviru „ostalih prihoda” i sada iznosi 25–30 % proračuna. Proračun EU-a ne može biti u deficitu, a financiranje njegovih rashoda pozajmljivanjem nije dopušteno. Međutim, kako bi se financirala bespovratna sredstva i zajmovi u okviru plana za oporavak NextGenerationEU (NGEU), Komisija je iznimno i privremeno ovlaštena pozajmiti do 750 milijardi EUR (u cijenama iz 2018.) na tržištima kapitala. Novo neto pozajmljivanje trebalo bi prestati krajem 2026., nakon čega će biti dopuštene samo operacije refinanciranja.
3. Mehanizmi korekcije
Sustav vlastitih sredstava koristi se i za korekciju nerazmjera u doprinosima država članica. Iako se popust za Ujedinjenu Kraljevinu koji je uveden 1984. više ne primjenjuje, korekcijama paušalnih iznosa i dalje će se smanjivati doprinosi za Dansku, Njemačku, Nizozemsku, Austriju i Švedsku u razdoblju 2021.–2027.
Ususret reformi sustava vlastitih sredstava EU-a
U skladu s Ugovorom iz Lisabona proračun bi se trebao u potpunosti financirati iz vlastitih sredstava, a Vijeće se ovlašćuje da nakon savjetovanja s Parlamentom jednoglasno donese odluku o sustavu vlastitih sredstava Unije[2], uspostavi nove kategorije vlastitih sredstava te ukine postojeće. Također je utvrđeno da Vijeće može donijeti provedbene mjere za te odluke uz suglasnost Parlamenta, čime je ojačan položaj Parlamenta u tom procesu.
Oslanjajući se na nove odredbe Ugovora iz Lisabona, Parlament je u brojnim rezolucijama i stajalištima tijekom proteklih godina opetovano tražio temeljitu reformu sustava vlastitih sredstava[3]. U cilju postizanja stabilnijeg proračuna EU-a namijenjenog podupiranju ciljeva politike EU-a, Parlament je naglasio da je potreban ambiciozan i ujednačen skup novih vlastitih sredstava EU-a koji je pravedan, jednostavan, transparentan i fiskalno neutralan za građane. Parlament se također zalagao za reforme koje obuhvaćaju jednostavnije, transparentnije i demokratskije prikupljanje prihoda, smanjenje udjela doprinosa BND-a i postupno ukidanje svih oblika popusta.
„Montijeva skupina” na visokoj razini u siječnju 2017. predstavila je završno izvješće o jednostavnijim, pravednijim i demokratski odgovornijim načinima financiranja proračuna EU-a. Zaključila je da je proračunu EU-a bila potrebna reforma i na prihodovnoj i na rashodovnoj strani kako bi se mogli premostiti aktualni izazovi i ostvariti konkretni rezultati za građane EU-a.
Na temelju tog izvješća i kasnijeg Dokumenta za razmatranje o budućnosti financija EU-a Komisija je 2. svibnja 2018. iznijela prijedlog za uvođenje paketa novih izvora vlastitih sredstava[4] koji nije usvojen.
Nedavni pokušaji reforme prihoda EU-a
Na sastanku Europskog vijeća održanom od 17. do 21. srpnja 2020. čelnici država ili vlada postigli su dogovor o VFO-u za razdoblje 2021.–2027., instrumentu NextGenerationEU (NGEU), podizanju gornje granice za plaćanja i novim vlastitim sredstvima koja se temelje na nerecikliranom plastičnom otpadu, s početkom primjene od siječnja 2021.
Instrument NGEU temeljio se na prijedlogu Komisije od 28. svibnja 2020. da izdavanjem obveznica na međunarodnim tržištima u ime EU-a uzme kredite u vrijednosti do 750 milijardi EUR s dospijećem od 3 do 30 godina radi suzbijanja posljedica pandemije bolesti COVID-19. Kako bi pokrila obveze EU-a nastale zbog konačne otplate sredstava pozajmljenih na tržištu, Komisija je predložila iznimno i privremeno povećanje gornje granice vlastitih sredstava za 0,6 % BND-a EU-a, uz predloženo trajno povećanje s 1,2 % na 1,4 % BND-a kako bi se u obzir uzeo novi gospodarski kontekst.
Kao odgovor na to, Parlament je u svojoj rezoluciji od 23. srpnja 2020. naglasio da samo stvaranje dodatnih novih vlastitih sredstava može pomoći u otplati duga EU-a koji je nastao kao posljedica uzimanja zajmova za instrument NGEU, uz istodobno spašavanje proračuna EU-a i ublažavanje fiskalnog pritiska na državne blagajne i građane EU-a. U stajalištu Parlamenta od 16. rujna 2020. u okviru postupka savjetovanja ponovno je istaknut zahtjev za uvođenjem novih vlastitih sredstava u skladu s određenim planom.
Pregovarači Parlamenta, Vijeća i Komisije postigli su 10. studenoga 2020. politički dogovor o VFO-u, vlastitim sredstvima i nekim aspektima upravljanja instrumentom za oporavak. Kao rezultat tog dogovora, u novom prilogu Međuinstitucijskom sporazumu između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju utvrđen je plan za uvođenje novih vlastitih sredstava u razdoblju 2021.–2027. kako bi se pokrila otplata sredstava iz instrumenta NGEU-a.
Nova Odluka o vlastitim sredstvima donesena je 14. prosinca 2020., a do 31. svibnja 2021. ratificirale su je sve države članice te se primjenjuje retroaktivno od 1. siječnja 2021.
Potom su 22. prosinca 2021. i 20. lipnja 2023.[5] objavljena dva prijedloga Komisije. Oni su obuhvaćali vlastita sredstva koja se temelje na prihodima od emisijskih jedinica u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) prodanih na dražbi, prihodu ostvarenom mehanizmom za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) i privremenim vlastitim sredstvima koja se temelje na statistikama o dobiti poduzeća (koja će se kasnije zamijeniti istinskim vlastitim sredstvima koja se temelje na oporezivanju dobiti).
Budući da Vijeće nije odobrilo paket, Komisija je 16. srpnja 2025. objavila novi prijedlog o sustavu vlastitih sredstava EU-a. To uključuje prethodno predložena nova vlastita sredstva u iznosu od 75 % prihoda od CBAM-a i 30 % prihoda od ETS-a 1 (bez sustava ETS2). Njime se utvrđuju nova vlastita sredstva koja se temelje na neprikupljenom otpadu od električnih i elektroničkih uređaja (2 EUR po kilogramu), trošarinama na duhan i srodne proizvode (15 % na minimalnu trošarinu) i godišnjem paušalnom doprinosu velikih poduzeća koja posluju u EU-u (do 0,1 % njihova neto prometa). Prijedlog uključuje i prilagodbe postojećih vlastitih sredstava, kao što su smanjenje troškova prikupljanja tradicionalnih vlastitih sredstava (s 25 % na 10 %) i izmjene vlastitih sredstava koja se temelje na nerecikliranom plastičnom ambalažnom otpadu (stopa povećanja na 1 EUR po kilogramu uz daljnju prilagodbu inflaciji). Pojašnjava se i da naknade za e-trgovinu pripadaju tradicionalnim vlastitim sredstvima. Osim toga, ukidaju se izuzeća za pakete male vrijednosti. Naposljetku, predlaže se ukidanje svih prilagodbi, uključujući paušalne popuste u vezi s bruto nacionalnim dohotkom, određivanje gornje granice osnovice PDV-a i smanjenja vlastitih sredstava koja se temelje na nerecikliranom plastičnom ambalažnom otpadu.
Očekuje se da će se predloženim paketom generirati 40 % trenutačnog godišnjeg proračuna: oko 6 % potjecalo bi iz ETS-a, 1 % iz CBAM-a, 10 % iz e-otpada, 7,5 % iz sektora duhana, 4,5 % iz korporativnih vlastitih sredstava i dodatnih 10 % iz prilagodbi postojećih vlastitih sredstava.
Stajališta Europskog parlamenta o prijedlozima reformi
Tijekom postupka savjetovanja o paketu novih vlastitih sredstava iz 2021. Parlament je općenito podržao prijedlog, uz određene izmjene. Parlament je također donio rezoluciju 10. svibnja 2023. u kojoj je pozvao Vijeće da usvoji prvi paket i predložio dodatna nova vlastita sredstva. Parlament je kasnije u svojoj rezoluciji od 9. studenoga 2023.odobrio prijedlog drugog paketa s određenim izmjenama.
Nedavno, u svojoj rezoluciji od 7. svibnja 2025., Parlament ponovno „poziva Vijeće da hitno donese nova vlastita sredstva” i „naglašava da su nova istinska vlastita sredstva, osim Međuinstitucijskog sporazuma, ključna”.
Andras Schwarcz