Zajednička prometna politika: pregled

U ovom se informativnom članku objašnjava zajednička prometna politika, koja je već više od 30 godina jedna od zajedničkih politika EU-a. Usporedno s otvaranjem prometnih tržišta i stvaranjem transeuropske prometne mreže, (TEN-T) model „održive mobilnosti” dobit će još više na važnosti, osobito zbog toga što se u prometnom sektoru stalno povećavaju emisije stakleničkih plinova, što bi moglo ugroziti napore EU-a u pogledu ostvarenja ciljeva u području klimatskih promjena.

Pravna osnova

• Člankom 4. stavkom 2. točkom (g) Ugovora o funkcioniranju Europske unije utvrđuje se da je promet područje u podijeljenoj nadležnosti Unije i država članica.
• Glavom VI. Ugovora o funkcioniranju Europske unije utvrđuje se okvir za zajedničku prometnu politiku, koji uključuje donošenje zajedničkih pravila za međunarodni promet, uvjete za pristup tržištu, mjere za sigurnost prometa i druge odredbe.

Politički kontekst i razvoj

Države članice već su u okviru Ugovora iz Rima naglasile važnost zajedničke prometne politike posvetivši joj posebnu glavu teksta. Promet je dakle bio jedno od prvih područja zajedničkih politika Zajednice. Najvažnije je bilo stvoriti zajedničko prometno tržište, što bi omogućilo slobodu pružanja usluga, i otvoriti prometna tržišta. Pri otvaranju prometnih tržišta ključno je omogućiti pravedne uvjete tržišnog natjecanja u okviru pojedinačnih vrsta prijevoza, ali i među njima. Usklađivanje je stoga s vremenom sve više dobivalo na važnosti te sada obuhvaća nacionalne zakone, propise i upravne odredbe, te tehničko, socijalno i fiskalno okružje u kojem se pružaju prometne usluge.

Ciljevi zajedničke prometne politike EU-a

U Bijeloj knjizi iz 2011. naslovljenoj „Plan za jedinstveni europski prometni prostor — ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” naglašava se uloga prometnog sektora u smanjenju emisija stakleničkih plinova u EU-u. U njoj se poziva na:

• smanjenje emisija u području prometa za 20 % (isključujući međunarodni pomorski promet) između 2008. i 2030.;
• smanjenje emisija iz prometa za najmanje 60 % između 1990. i 2050.;
• smanjenje emisija iz međunarodnog pomorskog prometa za 40 % između 2005. i 2050.;
• povećanje upotrebe održivih goriva s niskim udjelom ugljika u zrakoplovnom prometu koja bi do 2050. iznosila 40 %;
• smanjenje udjela vozila koja upotrebljavaju tradicionalno gorivo u gradskom prometu za 50 % do 2030., s ciljem da se potpuno ukinu do 2050.

Ti su ciljevi u velikoj mjeri nedostatni za ostvarenje cilja utvrđenog na konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu (tzv. „COP21”) održanoj u prosincu 2015. To je razmatranje utjecalo na akcijski plan Komisije naslovljen „Europski zeleni plan”, u kojem se nadilaze njezine glavne ambicije (npr. „pametna i održiva mobilnost”) kako bi se obuhvatili i sveobuhvatni ciljevi propisa o klimi, čime se političke obveze u području klimatske politike pretvaraju u pravne obveze. S obzirom na EU-ov cilj klimatske neutralnosti, prometni sektor mora smanjiti svoje emisije CO₂ za 90 % do 2050. Komisija je 9. prosinca 2020. predstavila dokument naslovljen „Strategija za održivu i pametnu mobilnost — usmjeravanje europskog prometa prema budućnosti”. U njoj su opisani koraci za preobrazbu prometnog sustava EU-a, u skladu s ciljevima europskog zelenog plana i digitalnom strategijom EU-a, kako bi prometni sektor postao održiviji, digitalniji i otporniji.

Opće političke smjernice

Put prema zajedničkom zakonodavstvu u prometnom sektoru otvorio se tek nakon što je Europski parlament pokrenuo postupak protiv Vijeća zbog propusta. Sud EU-a u svojoj je presudi od 22. svibnja 1985. u predmetu br. 13/83 Europski parlament protiv Vijeća Europskih zajednica zatražio od Vijeća da djeluje i time započne postupak uspostave istinske zajedničke prometne politike.

Komisija je 2. prosinca 1992. usvojila Bijelu knjigu o budućem razvoju zajedničke prometne politike. To je predstavljalo odlučujuću prekretnicu prema „održivoj mobilnosti”. U Bijeloj knjizi od 22. srpnja 1998. naslovljenoj „Fair payment for infrastructure use: a phased approach to a common transport infrastructure charging framework in the EU” („Pravedne pristojbe za korištenje infrastruktura: postupni pristup uspostavi zajedničkog okvira u području naplate pristojbi za korištenje prometne infrastrukture u EU-u”) Komisija je usmjerila pozornost na znatne razlike među državama članicama u području prometnih pristojbi, koje su dovodile do narušavanja tržišnog natjecanja u okviru intramodalnog i intermodalnog prometa.

Provedba

U Bijeloj knjizi iz 2001. naslovljenoj „European transport policy for 2010: time to decide” („Europska prometna politika za razdoblje do 2010.: vrijeme odluke”) Komisija je analizirala izazove u sektoru s obzirom na predstojeće proširenje EU-a prema istoku. Komisija je predložila paket od 60 mjera čiji je cilj:

• prekinuti vezu između gospodarskog rasta i povećanja prometa;
• suzbiti nejednaki rast različitih vrsta prometa;
• promicati akcijski plan o sigurnosti na cestama;
• konsolidirati prava korisnika prijevoza;
• osigurati transparentnost troškova kroz usklađivanje načela naplate.

Europska unija je također pokrenula ambiciozne tehnološke projekte kao što su europski sustav za satelitsku navigaciju Galileo, Europski sustav za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS) i program Istraživanje i razvoj upravljanja zračnim prometom na jedinstvenom europskom nebu (SESAR) za poboljšanje infrastrukture upravljanja zračnim prometom.

Komisija je u lipnju 2006. predstavila ocjenu Bijele knjige Komisije iz 2001. sredinom programskog razdoblja naslovljenu „Neka se Europa kreće — održiva mobilnost za naš kontinent”. Prethodno je već iznijela svoje mišljenje da mjere predložene 2001. nisu bile dovoljno sveobuhvatne za postizanje zadanih ciljeva te su stoga uvedeni novi instrumenti.

Komisija je u srpnju 2008. predstavila paket mjera za „ekologizaciju prometa” koji uključuje strategiju za internalizaciju vanjskih troškova prometa, tri svoje komunikacije i prijedlog za reviziju Direktive o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila, tzv. Direktive o eurovinjeti (vidi informativni članak naslovljen „Cestovni promet: usklađivanje zakonskih odredbi” 3.4.3.).

Rezultati rasprave o dugoročnoj budućnosti prometa (u sljedećih 20 do 40 godina) pokrenute u okviru Bijele knjige iz 2001. predstavljeni su u komunikaciji Komisije naslovljenoj „A sustainable future for transport: Towards an integrated, technology-led and user friendly system” „Održiva budućnost prometa: prema integriranom, pristupačnom i tehnički naprednom sustavu”.

U deset ciljeva Bijele knjige iz 2011. Komisija je uvrstila stvaranje jedinstvenog europskog prometnog prostora uklanjanjem preostalih prepreka između vrsta prijevoza i nacionalnih sustava te olakšavanjem postupka integracije i razvoja multinacionalnih i multimodalnih operatora. Komisija je 1. srpnja 2016. predstavila izvješće u obliku radnog dokumenta službi o napretku u provedbi desetogodišnjeg programa predstavljenog u okviru Bijele knjige iz 2011. Prilog II. sadržava detaljnu ocjenu aktivnosti koje su do tada poduzete.

A. Ususret modelu održive mobilnosti

Direktivom Vijeća 92/106/EEZ, poznatom kao Direktiva o kombiniranom prijevozu iz prosinca 1992. utvrđuju se zajednička pravila za kombinirani prijevoz robe između država članica. To je jedan od najvažnijih pravnih instrumenata EU-a za promicanje intermodalnog prijevoza tereta i prelazak na vrste prijevoza s nižim emisijama (željeznica, pomorski promet na kraćim relacijama i prijevoz unutarnjim plovnim putovima umjesto cestovnog prijevoza) s ciljem smanjenja negativnih vanjskih učinaka i emisija ugljika. Komisija je u studenom 2023. usvojila prijedlog o izmjeni Direktive o kombiniranom prijevozu. Međutim, naknadno je povukla prijedlog.

Komisija je 2016. objavila komunikaciju naslovljenu „Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisije”, u kojoj je predložila mjere za ubrzavanje dekarbonizacije europskog prometa.

U prosincu 2020. predstavila je strategiju za održivu i pametnu mobilnost, zajedno s akcijskim planom od 82 inicijative za usmjeravanje rada u razdoblju do 2024. Tom se strategijom utvrđuje plan za stavljanje europskog prometa na pravi put prema održivoj i pametnoj budućnosti utvrđivanjem 10 vodećih područja, podijeljenih na ključne etape. Jedna od navedenih ključnih etapa je da do 2030. na cestama bude najmanje 30 milijuna automobila s nultim emisijama.

Komisija je u srpnju 2021. iznijela niz zakonodavnih prijedloga i revizija u području dekarbonizacije prometa u skladu s ciljem zelenog plana da se do 2050. postigne klimatska neutralnost. Neki od prijedloga uključuju sljedeće:

• Prijedlog revizije sustava trgovanja emisijama (ETS)[1] (među ostalim zračni i pomorski promet). Završni akt, Direktiva o sustavu trgovanja emisijskim jedinicama od 10. svibnja 2023., uključuje ambicioznije ciljeve za smanjenje emisija, prvi put dodaje pomorski promet sustavu, postupno ukida besplatne emisijske jedinice za zrakoplovstvo i industriju od 2026. te stvara zaseban sustav trgovanja emisijama za cestovni promet.
• Prijedlog revizije Uredbe o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva (AFIR). Završni akt, Uredba o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva od 13. rujna 2023., uključuje paket mjera za uvođenje infrastrukture za alternativna goriva u državama članicama, kojim se utire put većoj mobilnosti s nultom stopom emisija u Europi.
• Prijedlog nove uredbe o održivim zrakoplovnim gorivima (inicijativa „ReFuelEU Aviation”). Završnim aktom, Uredbom o osiguravanju jednakih uvjeta tržišnog natjecanja za održiv zračni prijevoz (ReFuelEU Aviation) od 18. listopada 2023., utvrđuju se usklađena pravila za povećanje uporabe održivih zrakoplovnih goriva od strane zrakoplovnih operatora i distribuciju održivih zrakoplovnih goriva u zračnim lukama EU-a kako bi se smanjile emisije iz zrakoplovnog sektora.
• Prijedlog nove uredbe o održivim gorivima u pomorskom prometu (inicijativa „FuelEU Maritime”). Završni akt, Uredba o upotrebi obnovljivih i niskougljičnih goriva u pomorskom prometu od 13. rujna 2023., uključuje jedinstvena pravila kojima se ograničava intenzitet stakleničkih plinova energije koja se upotrebljava na brodovima koji dolaze u luke EU-a ili odlaze iz njih i kojima se od brodova zahtijeva da upotrebljavaju opskrbu električnom energijom s kopna ili tehnologiju s nultom stopom emisija u lukama EU-a.
• Prijedlog revizije standardnih vrijednosti emisija CO₂, razvoj strožih graničnih vrijednosti emisija i postupno ukidanje (novih) automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem do 2035., čime se utire put električnim vozilima na baterije. Parlament i Vijeće postigli su dogovor o tom prijedlogu u ožujku 2023. Završni akt, Uredba o postroživanju standardnih vrijednosti emisija CO, stupio je na snagu 19. travnja 2023., ali se njime i dalje dopušta da automobili s motorom s unutarnjim izgaranjem upotrebljavaju e-goriva nakon 2035.

Nakon objave Komisijine Strategije za održivu i pametnu mobilnost u prosincu 2020., Komisija je u prosincu 2021. predstavila drugi paket prijedloga za potporu prelasku na čišći, zeleniji i pametniji promet u skladu s ciljevima europskog zelenog plana. Paket uključuje dva glavna zakonodavna prijedloga, odnosno reviziju Uredbe o smjernicama za TEN-T iz 2013. i reviziju Direktive o inteligentnim prometnim sustavima iz 2010.

Revizijom Uredbe o TEN-T-u Komisija nastoji bolje odgovoriti na izazove s kojima se EU suočava u moderniziranju europske mreže mobilnosti, od jačanja međusobne povezanosti multimodalnih transeuropskih prometnih i regionalnih mreža do dekarbonizacije i digitalizacije prometnih usluga i infrastrukture. Prijedlog uredbe o TEN-T-u dopunjen je „Akcijskim planom za poticanje željezničkog prijevoza putnika na velike udaljenosti i prekograničnog željezničkog prijevoza putnika” i prijedlogom za proširenje mreže TEN-T na susjedne zemlje, poput Ukrajine (izmijenjenim prijedlogom objavljenim u srpnju 2022., uzimajući u obzir posljedice ruske ratne agresije na Ukrajinu).

Parlament je travnju 2023. usvojio nacrt izvješća o prijedlogu o mreži TEN-T. Nakon međuinstitucijskih pregovora Parlament je 24. travnja 2024. donio stajalište u prvom čitanju, a Uredba o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže objavljena je u Službenom listu u lipnju 2024.

Taj drugi paket uključivao je i komunikaciju o novom okviru za gradsku mobilnost, s naglaskom na javni prijevoz i multimodalne digitalne usluge mobilnosti. Parlament je 9. svibnja 2023. donio rezoluciju o novom okviru za gradsku mobilnost.

Komisija je u studenome 2022. usvojila prijedlog o reviziji emisijskih normi Euro 6 za automobile, kombije, kamione i autobuse (sada norme Euro 7). Prijedlog obuhvaća strože emisijske norme za sve benzinske i dizelske automobile, kombije, kamione i autobuse. Završni akt, Uredba o homologaciji motornih vozila i motora te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila s obzirom na njihove emisije i trajnost baterija (Euro 7) potpisan je 24. travnja 2024. Komisija je u veljači 2023. donijela reviziju Uredbe o postroživanju emisijskih normi za CO (Uredba (EU) 2019/1242). Parlament je 10. travnja 2024. donio svoje stajalište u prvom čitanju, a izmijenjena uredba objavljena je u Službenom listu u lipnju 2024.

Komisija je 4. svibnja 2023. objavila prijedlog o smanjenju emisija teških vozila s prikolicama u cestovnom prometu. Predloženom uredbom nastoje se smanjiti operativni troškovi učinkovitijih prikolica i time smanjiti potrošnja goriva vozila ili povećati domet vožnje vozila s nultim emisijama na koja su priključena. Tekst čeka odluku odbora u Parlamentu.

Komisija je donijela prijedlog uredbe o obračunavanju emisija stakleničkih plinova iz usluga prijevoza kako bi se riješio problem nedostatka općeprihvaćenog okvira u tom području. Predloženo zakonodavstvo uključuje elemente kao što su zajednička metodologija za izračun emisija, središnja baza podataka EU-a i sustav provjere. Parlament je 10. travnja 2024. donio stajalište o predloženoj uredbi. Od ožujka 2026. u tijeku su međuinstitucijski pregovori.

B. Automatska vožnja i inteligentni prometni sustavi

S obzirom na brz razvoj tehnologije, EU nastoji osigurati zajednička pravila. S obzirom na sve veću automatizaciju i prometnu povezanost, što vozilima omogućuje da međusobno „razgovaraju”, mobilnost prelazi novu digitalnu granicu. Te promjene, koje se ubrzavaju napretkom u području umjetne inteligencije, omogućuju potpuno novu razinu suradnje među sudionicima u cestovnom prometu, koja bi mogla biti iznimno korisna i za njih i za sustav mobilnosti u cjelini, te bi također mogla učiniti prijevoz sigurnijim, pristupačnijim i održivijim. U komunikaciji naslovljenoj „Na putu prema automatiziranoj mobilnosti: strategija EU-a za mobilnost budućnosti”, Komisija je pokazala da je svjesna izazova povezanih s automatskom vožnjom te naglašava potrebu za boljim razumijevanjem njezinih etičkih i društvenih učinaka (kao što su učinci na zapošljavanje i potrebu za novim vještinama) te za rješavanjem novih etičkih pitanja što je prije moguće. Direktivom o inteligentnim prometnim sustavima (Direktiva 2010/40/EU) utvrđuje se okvir za uvođenje tih sustava. Riječ je o naprednim aplikacijama s ciljem pružanja inovativnih usluga u pogledu različitih vrsta prijevoza, boljeg upravljanja prometom, poboljšanja informacija za korisnike te povećanja sigurnosti i koordinacije prometa. Direktiva o okviru za uvođenje inteligentnih prometnih sustava usvojena je 22. studenoga 2023. s ciljem ubrzavanja i koordinacije uvođenja inteligentnih prometnih sustava kako bi se poboljšala sigurnost, učinkovitost prometa i udobnost vozača.

Uloga Europskog parlamenta

Osim što aktivno podržava liberalizaciju prometnih tržišta i model „održive mobilnosti”, Parlament opetovano ističe da je to potrebno kombinirati sa sveobuhvatnim usklađivanjem društvenog, poreznog i tehnološkog okružja i sigurnosnih normi.

Parlament je 12. veljače 2003. usvojio rezoluciju o Bijeloj knjizi Komisije iz 2001. naslovljenu „Europska prometna politika za 2010.: vrijeme odluke”. U rezoluciji je istaknuto da održivost treba biti temelj i standard europske prometne politike te da je važno stvoriti integrirani globalni prometni sustav.

Komisija je 25. rujna 2007. objavila zelenu knjigu naslovljenu „Towards a new culture for urban mobility”, („Prema novoj kulturi gradske mobilnosti”) nakon koje je Parlament 9. srpnja 2008. usvojio rezoluciju pod istim naslovom. Parlament je 23. travnja 2009. također usvojio još jednu rezoluciju o akcijskom planu za gradsku mobilnost. Nedugo zatim Komisija je odgovorila na tu rezoluciju istoimenom komunikacijom, „Action Plan on Urban Mobility” („Akcijski plan za gradsku mobilnost”), objavljenom 30. rujna 2009.

Nakon objave navedene komunikacije Komisije naslovljene „A sustainable future for transport: Towards an integrated, technology-led and user friendly system” („Održiva budućnost prometa: prema integriranom, pristupačnom i tehnički naprednom sustavu”), Parlament je 6. srpnja 2010. usvojio Rezoluciju o održivoj budućnosti prometa.

Nakon objavljivanja Bijele knjige iz 2011. Parlament je usvojio dvije rezolucije. Prva je bila rezolucija od 15. prosinca 2011. pod nazivom „Roadmap to a Single European Transport Area — Towards a competitive and resource efficient transport system” „Plan za jedinstveni europski prometni prostor — ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima”). Parlament je u toj rezoluciji ocijenio glavne ciljeve iznesene u Bijeloj knjizi iz 2011. te izrazio djelomično zadovoljstvo napretkom njezine provedbe.

Nakon nove komunikacije Komisije naslovljene „Zajedno prema konkurentnoj gradskoj mobilnosti s učinkovitim iskorištavanjem resursa”, objavljene 17. prosinca 2013., Parlament je 2. prosinca 2015. usvojio Rezoluciju o održivoj gradskoj mobilnosti. U toj se rezoluciji države članice i gradovi potiču na izradu planova održive gradske mobilnosti u kojima se prioritet daje vrstama prijevoza s niskom razinom emisija, vozilima s pogonom na alternativna goriva i inteligentnim prometnim sustavima.

Parlament je 9. rujna 2015. usvojio drugu rezoluciju o provedbi Bijele knjige iz 2011. naslovljenu „Razmatranje aktualnog stanja i put naprijed prema održivoj mobilnosti”. U kontekstu preispitivanja u sredini programskog razdoblja, Komisija je 1. srpnja 2016. objavila navedeni radni dokument službi o postignućima i izazovima provedbe Bijele knjige o prometu iz 2011. pet godina nakon njezine objave. Parlament je pozvao Komisiju da zadrži barem jednaku razinu ambicije kao i pri utvrđivanju prvotnih ciljeva. Parlament je također iznio niz preporuka usmjerenih na integraciju svih vrsta prijevoza u svrhu stvaranja učinkovitijeg, održivijeg, konkurentnijeg i pristupačnijeg prometnog sustava koji je prilagođen korisnicima.

U Rezoluciji o Europskoj strategiji za mobilnost s niskom razinom emisija donesenoj u prosincu 2017., Parlament je naglasio da bi prometni sektor u većoj mjeri trebao doprinositi klimatskim ciljevima.

Nakon komunikacije Komisije naslovljene „Prema najširoj uporabi alternativnih goriva — Akcijski plan za infrastrukturu za alternativna goriva”, Parlament je u listopadu 2018. usvojio rezoluciju u kojoj poziva Komisiju da predloži reviziju Direktive 2014/94/EU o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva te da se usredotoči na njezinu pravilnu provedbu. To je u konačnici dovelo do Komisijine revizije Uredbe o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva u srpnju 2021. (kako je prethodno navedeno).

Parlament je također pozdravio komunikaciju Komisije naslovljenu „Na putu prema automatiziranoj mobilnosti”, da bi u Rezoluciji o autonomnoj vožnji u europskom prometu naglasio da europski akteri moraju udružiti snage kako bi postali svjetski predvodnici u autonomnom prijevozu. Međutim, Parlament je također naglasio predstojeće etičke izazove i pozvao Komisiju da zajedno s drugim dionicima izradi etičke smjernice za umjetnu inteligenciju.

Parlament je u siječnju 2020. donio Rezoluciju o europskom zelenom planu, kojom se nadovezao na komunikaciju Komisije i predstavio određene smjernice za promet naslovljene „Brži prelazak na održivu i pametnu mobilnost”.

Parlament je 13. studenoga 2020. donio rezoluciju naslovljenu „Plan ulaganja za održivu Europu — Kako financirati zeleni plan”, koja sadržava i doprinos Odbora za promet i turizam.

Nakon izbijanja bolesti COVID-19 i njezina učinka na promet, Parlament je 19. lipnja 2020. donio Rezoluciju o prometu i turizmu od 2020. nadalje , u kojoj poziva na brzu kratkoročnu i dugoročnu potporu za prometni i turistički sektor kako bi se osigurao njihov opstanak i konkurentnost. Parlament je od ožujka 2020. u hitnom postupku donio i nekoliko povezanih akata čiji je cilj borba protiv neposrednih negativnih posljedica pandemije na prometni sektor.

U lipnju 2022. Parlament je usvojio amandmane na prijedlog Komisije o Socijalnom fondu za klimatsku politiku. Parlament je izglasao uvođenje definicije „siromaštva u pogledu mobilnosti” koja se odnosi na kućanstva s ograničenim pristupom cjenovno pristupačnom prijevozu ili s visokim troškovima prijevoza. Parlament je istaknuo da bi mjere i ulaganja koji se podupiru iz Fonda trebali pomoći ranjivim kućanstvima i korisnicima usluga prijevoza.

U veljači 2023. Parlament je usvojio Rezoluciju o razvoju biciklističke strategije EU-a. Predlaže promicanje biciklističkih navika i zelene tranzicije u EU-u otvaranjem više namjenskih biciklističkih traka, parkirališta za bicikle i smanjenjem PDV-a na isporuku, popravak i najam bicikala i električnih bicikala. Nakon te rezolucije Parlamenta Komisija je iznijela prijedlog Europske deklaracije o biciklističkom prometu koju trebaju potpisati Europski parlament, Vijeće i Komisija. Nakon što su pregovori o prijedlogu dovršeni, Europska deklaracija o biciklističkom prometu potpisana je u travnju 2024. U Deklaraciji se utvrđuje sveobuhvatan skup načela čiji je cilj osloboditi puni potencijal biciklizma u EU-u.

Ovaj informativni članak pripremio je Resorni odjel Europskog parlamenta za promet, zapošljavanje i socijalna pitanja. Više informacija dostupno je na internetskim stranicama Odbora za promet i turizam.

Davide Pernice

03-2026