Informativni članci o Europskoj uniji
Europski parlament
Ispunite ovo polje

Slobodno kretanje radnika

U ovom se informativnom članku objašnjava slobodno kretanje, jedna od četiriju temeljnih sloboda zajamčenih građanima EU-a.
To uključuje pravo radnika da se presele u drugu državu članicu EU-a i borave u njoj, dok članovi njihovih obitelji imaju jednako pravo da uđu u tu državu i nastane se s njima. Nakon toga pojedinci imaju pravo raditi pod istim uvjetima kao i lokalni državljani, čime se osigurava pravedno postupanje pri zapošljavanju, plaći i radnim uvjetima. Međutim, neka ograničenja mogu se primjenjivati na uloge u javnoj upravi ili nacionalnoj sigurnosti.
Kako bi se ta prava poštovala, Europsko nadzorno tijelo za rad (ELA) ima ključnu ulogu u provedbi pravila EU-a o mobilnosti radne snage i koordinaciji sustava socijalne sigurnosti te pruža smjernice i potporu, posebno za upućene radnike (koje poslodavac privremeno šalje u drugu državu članicu EU-a).

Pravna osnova

  • Članak 3. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU);
  • članak 4. stavak 2. točka (a) te članci 20. i 26. i članci od 45. do 48. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

Ciljevi

Sloboda kretanja radnika jedno je od temeljnih načela Europske unije od njezina osnivanja. Uz slobodno kretanje robe, kapitala i usluga na europskom jedinstvenom tržištu, sloboda kretanja radnika jedno od temeljnih prava radnika utvrđenih člankom 45. UFEU-a. To znači da je zabranjen svaki oblik diskriminacije na temelju državljanstva u vezi sa zapošljavanjem, plaćom i ostalim uvjetima rada i zaposlenja. Radnici iz Unije imaju pravo prihvati ponudu za posao iz neke druge zemlje EU-a, slobodno se kretati unutar te zemlje, boraviti u njoj u svrhu zaposlenja i pod određenim uvjetima ondje ostati i nakon toga.

Državljani zemalja EFTA-e (Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske) imaju pravo raditi u Europskoj uniji uz ista prava i obveze kao i radnici iz EU-a. Unija je također sklopila posebne sporazume s drugim zemljama koje nisu države članice EU-a.

Postignuća

Broj radno sposobnih osoba koje su se koristile slobodom kretanja unutar EU-a tijekom posljednjih je pet godina relativno stabilan. Broj radno sposobnih osoba koje su se koristile slobodom kretanja unutar EU-a 2024. iznosio je oko 10,1 milijun (+ 1,8 % u odnosu na prethodnu godinu), a broj takvih osoba svih dobnih skupina iznosio je oko 14 milijuna. Osim toga, broj prekograničnih radnika u EU-u 2024. dosegnuo je približno 1,87 milijuna, što je povećanje od 2 % u odnosu na prethodnu godinu, a evidentirano je 5,6 milijuna upućenih radnika, što je blago povećanje u odnosu na 2023. (+ 0,8 %).

A. Trenutačni opći aranžmani o slobodi kretanja

Temeljno pravo na slobodno kretanje radnika razvijalo se u okviru niza uredbi i direktiva od 1960. Uredba kojom je uvedeno slobodno kretanje radnika (Uredba (EEZ) br. 1612/68) i povezana direktiva o ukidanju ograničenja kretanja i boravka (Direktiva Vijeća 68/360/EEZ) nekoliko su puta modernizirane. Trenutačno su ključni propisi EU-a sadržani u Direktivi 2004/38/EZ o pravu na kretanje i boravište, Uredbi (EU) br. 492/2011 o slobodi kretanja radnika, Direktivi 2014/54/EU o mjerama za lakše ostvarivanje prava zajamčenih radnicima u kontekstu slobode kretanja radnika i Uredbi (EU) 2019/1149 o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad.

1. Pravo radnika na kretanje i boravište

Direktivom 2004/38/EZ uvedeno je građanstvo EU-a kao temeljni status za državljane država članica pri ostvarivanju njihova prava na slobodno kretanje i boravište na teritoriju Unije. Prva tri mjeseca svi građani EU-a imaju pravo boraviti na teritoriju druge države članice EU-a bez ikakvih uvjeta ili formalnosti osim zahtjeva da posjeduju važeću osobnu iskaznicu ili putovnicu. Za duža razdoblja država članica domaćin može zahtijevati da osoba u razumnom i nediskriminirajućem roku prijavi boravište.

Pravo građana Unije na boravak u trajanju duljem od tri mjeseca podliježe određenim uvjetima: osobe koje nisu zaposlene ili samozaposlene moraju imati zdravstveno osiguranje i dostatna financijska sredstva kako ne bi postale teret za sustav socijalne pomoći države članice domaćina. Studenti i osobe koje završavaju strukovno obrazovanje također imaju pravo na boravište, kao i (nedobrovoljno) nezaposlene osobe koje su se prijavile kao nezaposlene.

Građani EU-a stječu pravo na stalno boravište u državi članici domaćinu nakon pet godina neprekidnog zakonitog boravka.

Tom direktivom ažuriran je pojam spajanja obitelji tako što je definicija „člana obitelji” (koja je prije bila ograničena na supružnika, potomke mlađe od 21 godine ili uzdržavanu djecu i uzdržavane starije članove obitelji) proširena na registrirane partnere ako se zakonodavstvom države članice domaćina registrirano partnerstvo priznaje kao jednakovrijedno braku. Ti članovi obitelji imaju pravo boraviti u istoj državi u kojoj boravi radnik neovisno o svojem državljanstvu.

Na kraju, člankom 35. Direktive 2004/38/EZ izrijekom se državama članicama dodjeljuje ovlast da u slučaju zlouporabe ili prijevare opozovu bilo koje pravo koje proizlazi iz te direktive.

2. Zapošljavanje

Uredbom (EU) br. 492/2011 utvrđena su pravila za zapošljavanje, jednako postupanje i obitelji radnika. Svaki državljanin države članice ima pravo tražiti posao u drugoj državi članici u skladu s važećim propisima koji se primjenjuju na domaće radnike. Države članice ne smiju primjenjivati nikakve diskriminirajuće prakse, primjerice nuditi posao samo svojim državljanima ili zahtijevati znanje jezika koje nadilazi razumne zahtjeve i ono što je nužno za predmetni posao. Osim toga, mobilni radnik od nacionalne službe za zapošljavanje ima pravo dobivati jednaku pomoć kao i državljani države članice domaćina te ima pravo boraviti u državi domaćinu onoliko dugo koliko je potrebno za traženje posla, prijavljivanje na natječaj za posao i zapošljavanje. To pravo vrijedi za sve radnike bez obzira na to imaju li ugovor na neodređeno vrijeme, jesu li zaposleni sezonski ili je riječ o prekograničnim radnicima ili radnicima koji pružaju usluge.

Međutim, ta se pravila ne primjenjuju na upućene radnike s obzirom na to da se oni ne koriste svojim pravom na slobodno kretanje, već njihovi poslodavci koriste svoju slobodu pružanja usluga kako bi privremeno poslali radnike u inozemstvo. Upućeni radnici zaštićeni su Direktivom o upućivanju radnika (Direktiva (EU) 2018/957 o izmjeni Direktive 96/71/EZ), kojom je propisano da se na upućene radnike primjenjuju ista pravila o primicima od rada kao i na lokalne radnike u državi domaćinu te je regulirano razdoblje nakon kojeg se primjenjuje radno pravo države domaćina (2.1.13.).

Kad je riječ o uvjetima rada i zapošljavanja na teritoriju države članice domaćina, državljani jedne države članice koji rade u drugoj imaju iste socijalne i porezne povlastice i pristup stanovanju kao i domaći radnici. Osim toga, imaju pravo na jednak tretman u pogledu ostvarivanja sindikalnih prava.

Pravila protiv diskriminacije primjenjuju se i na djecu mobilnih radnika. Države članice trebale bi poticati tu djecu da pohađaju obrazovne i strukovne programe kako bi se lakše integrirala.

3. Sudska praksa u području slobodnog kretanja radnika

Otkad je uvedeno građanstvo Unije, Sud Europske unije precizirao je tumačenje Direktive 2004/38/EZ u nizu primjera iz sudske prakse u području slobodnog kretanja radnika. Sudska praksa u tom području izložena je u internetskoj bazi podataka Komisije.

B. Ograničenja slobode kretanja

UFEU-om se dopušta da država članica ograniči slobodu kretanja radnika iz razloga povezanih s javnim poretkom, javnom sigurnosti ili javnim zdravljem. Takve mjere moraju se temeljiti na osobnom ponašanju dotičnog pojedinca, a to ponašanje mora predstavljati dovoljno ozbiljnu i stvarnu prijetnju temeljnim državnim interesima. U tom pogledu Direktivom 2004/38/EZ utvrđuje se niz postupovnih jamstava.

U skladu s člankom 45. stavkom 4. UFEU-a slobodno kretanje radnika ne primjenjuje se na zapošljavanje u javnom sektoru, iako Sud EU-a to odstupanje tumači na vrlo restriktivan način.

Tijekom prijelaznog razdoblja nakon pristupanja novih država članica mogu se primjenjivati određeni uvjeti kojima se ograničava slobodno kretanje radnika iz tih država članica, u njih i među njima. Trenutno nema takvih prijelaznih razdoblja na snazi.

Zbog Brexita je 31. prosinca 2020. ukinuta sloboda kretanja radnika između Ujedinjene Kraljevine i 27 država članica EU-a. Prava građana 27 država članica Unije koji već žive i rade u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine koji žive i rade u 27 država članica EU-a obuhvaćena su Sporazumom o povlačenju, kojim im se i dalje omogućuje pravo na ostanak ili rad, osigurava nediskriminacija i štite njihova prava u pogledu socijalne sigurnosti. Sve nove prekogranične situacije do kojih je došlo nakon 1. siječnja 2021. u pogledu socijalne sigurnosti obuhvaćene su Sporazumom o trgovini i suradnji između EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

C. Mjere za podupiranje slobode kretanja

Europska unija ulaže velike napore u promicanje mobilnosti radnika, uključujući:

Komisija priprema paket za pravednu mobilnost radne snage koji će biti objavljen do kraja 2026. i koji će uključivati zakonodavne prijedloge za jačanje Europskog nadzornog tijela za rad, europske propusnice socijalne sigurnosti i inicijative za prenosivost vještina.

D. Utjecaj pandemije bolesti COVID-19 i ruske agresije na Ukrajinu na slobodno kretanje radnika

Pandemija bolesti COVID-19 dovela je do nezabilježenih ograničenja slobodnog kretanja radne snage u državama članicama EU-a, posebice zbog ponovnog uvođenja graničnih kontrola na unutarnjim granicama. Ta su ograničenja posebno pogodila prekogranične, sezonske i upućene radnike. Kao odgovor na to Komisija je izdala posebne smjernice o slobodnom kretanju radnika, a Vijeće je donijelo preporuku o koordiniranom pristupu, s odredbama o ukidanju obveze karantene za ključne radnike.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu milijuni ljudi napustili su tu zemlju i pobjegli u Europsku uniju. Komisija je odmah predložila aktiviranje Direktive o privremenoj zaštiti, kojom se izbjeglicama iz Ukrajine odobrava boravišna dozvola te pristup obrazovanju i tržištu rada. Komisija je pokrenula niz inicijativa kako bi se osigurala brza i učinkovita integracija ukrajinskih izbjeglica na tržište rada Unije te olakšalo priznavanje njihovih akademskih i stručnih kvalifikacija. Mehanizmom privremene zaštite trenutačno se koristi više od 4,35 milijuna osoba iz Ukrajine (podaci iz prosinca 2025.).

Uloga Europskog parlamenta

Parlament je uvijek naglašavao da bi Unija i države članice trebale uskladiti svoje napore u cilju promicanja slobodnoga kretanja radnika.

U rezoluciji o poštovanju temeljnog prava na slobodu kretanja u EU-u (od 16. siječnja 2014.) Parlament je podsjetio da se pravo na slobodno kretanje za potrebe rada u EU-u ne bi smjelo povezivati sa zlouporabom sustava socijalne sigurnosti te je pozvao države članice da se suzdrže od svakog djelovanja koje bi moglo utjecati na pravo na slobodno kretanje.

Parlament je u rezoluciji od 16. travnja 2019. podržao osnivanje Europskog nadzornog tijela za rad. Zalagao se za uspostavu jedinstvenog portala za slobodno kretanje te za mogućnost da Europsko nadzorno tijelo za rad na vlastitu inicijativu predlaže zajedničke inspekcije. Povrh toga, uvrstio je suradnju u području neprijavljenog rada u njegove glavne zadaće, čime je osigurao nastavak rada Europske platforme za rješavanje problema neprijavljenog rada (uspostavljene 2016. uz snažnu potporu Parlamenta). U rezoluciji o reviziji mandata Europskog nadzornog tijela za rad (od 18. siječnja 2024.) Parlament je istaknuo da je mandat tog tijela u budućnosti potrebno ojačati i proširiti.

Tijekom pandemije bolesti COVID-19 Parlament je u travnju 2020. donio rezoluciju o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica, a u lipnju 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19. Jednu godinu kasnije, u rezoluciji o utjecaju pravila EU-a na slobodno kretanje radnika i usluga (od 20. svibnja 2021.), Parlament je još jednom skrenuo pozornost na posebno osjetljivu situaciju pograničnih, upućenih, sezonskih, prekograničnih i drugih mobilnih radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19 te pozvao na bolju provedbu, primjenu i praćenje revidirane Direktive o upućivanju radnika. Također je pozvao na uspostavu jedinstvene kontaktne točke za radnike i poslodavce koja bi pružala digitalne usluge za mobilnost radne snage i upućivanje radnika.

Parlament je u rezoluciji o uvođenju europske iskaznice socijalne sigurnosti (od 25. studenoga 2021.) pozvao Komisiju da ubrza svoje planove za digitalnu europsku propusnicu socijalne sigurnosti (ESSPASS) kako bi se mobilnim radnicima olakšao prijenos prava na socijalnu sigurnost.

Ovaj informativni članak pripremio je Resorni odjel Europskog parlamenta za promet, zapošljavanje i socijalna pitanja. Više informacija dostupno je na internetskim stranicama Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja.

 

Victor Manuel Martinez Garzon