Zapadni Balkan
Europska unija razradila je politiku kojom se podržava postupna integracija država zapadnog Balkana u EU. Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala prva od tih sedam država koja je pristupila Uniji, a Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija imaju službeni status država kandidatkinja. Pristupni pregovori i poglavlja otvoreni su s Albanijom, Crnom Gorom i Srbijom. Pregovori sa Sjevernom Makedonijom otvoreni su u srpnju 2022., a s Bosnom i Hercegovinom u ožujku 2024. Kosovo je zahtjev za članstvo u EU-u podnijelo u prosincu 2022.
Pravna osnova
- Glava V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU): vanjsko djelovanje EU-a;
- članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU): međunarodni trgovinski sporazumi;
- članak 49. UEU-a: uvjeti za podnošenje zahtjeva i članstvo.
Ciljevi
Cilj je EU-a promicati mir, stabilnost i gospodarski razvoj u državama zapadnog Balkana te im otvoriti put za integraciju u Europsku uniju.
Kontekst
Unija je 1999. pokrenula proces stabilizacije i pridruživanja, što predstavlja okvir za odnose između EU-a i država te regije, te Pakt o stabilnosti, širu inicijativu kojom su obuhvaćeni svi ključni međunarodni akteri. Pakt o stabilnosti 2008. je zamijenilo Vijeće za regionalnu suradnju. Na sjednici Europskog vijeća u Solunu 2003. potvrđeno je da su sve države uključene u proces stabilizacije i pridruživanja potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU-u. Ta je „europska perspektiva” ponovno potvrđena u Strategiji Komisije za zapadni Balkan iz veljače 2018. te u izjavama nakon niza sastanaka na vrhu između EU-a i zemalja zapadnog Balkana.
Instrumenti
A. Proces stabilizacije i pridruživanja
Proces stabilizacije i pridruživanja, započet 1999., strateški je okvir kojim se podupire postupno približavanje država zapadnog Balkana Europskoj uniji. Temelji se na bilateralnim ugovornim odnosima, financijskoj pomoći, političkom dijalogu, trgovinskim odnosima i regionalnoj suradnji.
Ugovorni odnosi imaju oblik sporazumâ o stabilizaciji i pridruživanju. Na tim se sporazumima temelji politička i gospodarska suradnja te stvaranje područja slobodne trgovine s državama na koje se sporazumi odnose. Svaki sporazum o stabilizaciji i pridruživanju počiva na zajedničkim demokratskim načelima, ljudskim pravima i vladavini prava, a služi za uspostavljanje trajnih struktura suradnje. Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje, koje se sastaje jednom godišnje na ministarskoj razini, nadgleda primjenu i provedbu dotičnih sporazuma. Pomaže mu Odbor za stabilizaciju i pridruživanje. Naposljetku, Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje (u slučaju Sjeverne Makedonije Zajednički parlamentarni odbor) omogućuje suradnju između parlamenata država zapadnog Balkana i Europskog parlamenta.
Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Kosovom u travnju 2016., sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju sada su na snazi sa svim državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama na području zapadnog Balkana. U slučaju Kosova, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju samo je na razini EU-a i države članice ga ne moraju ratificirati (pet država članica ne priznaje Kosovo kao neovisnu državu). Aspekti sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju povezani s trgovinom i trgovinskim pitanjima sadržani su u privremenim sporazumima. Oni obično stupaju na snagu ubrzo nakon potpisivanja jer je trgovina u isključivoj nadležnosti Europske unije.
B. Proces pristupanja
Podnositelji zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji moraju ispuniti kopenhaške političke kriterije (vidi informativni članak o proširenju Unije 5.5.1.). Kada se državi prizna status kandidatkinje, ona prolazi razne faze procesa brzinom koja uvelike ovisi o njezinim rezultatima i napretku.
Država kandidatkinja mora usvojiti i primijeniti cjelokupno zakonodavstvo EU-a, odnosno njegovu pravnu stečevinu. Komisija o ostvarenom napretku izvješćuje u svojim godišnjim izvješćima za pojedine zemlje. Vijeće jednoglasno donosi svaku ključnu odluku, od otvaranja pregovora do njihova zatvaranja. Parlament i Vijeće moraju odobriti ugovor o pristupanju prije nego što ga ratificiraju sve države ugovornice, uključujući i državu pristupnicu, putem odgovarajućeg parlamentarnog postupka ili referenduma.
Za provedbu potrebnih reformi države kandidatkinje i potencijalne države kandidatkinje primaju financijsku pomoć. Od 2007. pretpristupna pomoć EU-a usmjerava se kroz jedinstveni, objedinjeni instrument: Instrument pretpristupne pomoći (IPA). Komisija je u studenome 2023. donijela novi plan rasta za zapadni Balkan u vrijednosti od 6 milijardi EUR kojim se obuhvaća razdoblje od 2024. do 2027. Cilj je regiji donijeti neke od prednosti članstva u Europskoj uniji još i prije pristupanja. Sredstva iz plana rasta dodjeljuju se na temelju programa reformi za pojedine zemlje, uz snažne ex ante uvjete za plaćanja.
Većina država kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja također može sudjelovati u programima EU-a.
C. Regionalna suradnja
Europska integracija i regionalna suradnja usko su isprepletene. Jedan je od glavnih ciljeva procesa stabilizacije i pridruživanja poticanje država u regiji da međusobno surađuju u nizu područja, uključujući procesuiranje ratnih zločina, otvorena granična pitanja, pitanja izbjeglica i borbu protiv organiziranog kriminala. Posebna sastavnica IPA-e posvećena je regionalnoj suradnji i prekograničnim programima.
Vijeće za regionalnu suradnju, sa sjedištem u Sarajevu, djeluje u skladu sa smjernicama Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi. Cilj je Vijeća za regionalnu suradnju podržati europske i euroatlantske težnje svojih članica koje nisu dio Europske unije te razvijati suradnju u područjima kao što su gospodarski i društveni razvoj, energetika i infrastruktura, pravosuđe i unutarnji poslovi, sigurnost, izgradnja ljudskih potencijala i parlamentarni odnosi. EU i mnoge države članice podržavaju Vijeće za regionalnu suradnju i sudjeluju u njemu.
Važna inicijativa u regiji je i Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini (CEFTA). Povrh toga, države zapadnog Balkana sudjeluju u brojnim regionalnim strukturama.
D. Putovanje bez vize
Putovanje bez vize u države schengenskog područja odobreno je državljanima bivše jugoslavenske republike Makedonije (sada Republika Sjeverna Makedonija), Crne Gore i Srbije u prosincu 2009., a državljanima Albanije i Bosne i Hercegovine u studenome 2010. godine. U siječnju 2012. pokrenut je dijalog s Kosovom o liberalizaciji viznog režima. U srpnju 2018. Komisija je potvrdila da je Kosovo ispunilo sve kriterije. Nakon dugotrajnih međuinstitucijskih pregovora i konačnog glasovanja u Europskom parlamentu u travnju 2023. državljani Kosova od siječnja 2024. mogu putovati u schengensko područje bez vize.
Trenutačno stanje
A. Albanija
Albanija je podnijela zahtjev za članstvo u EU-u 28. travnja 2009., a status zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u dobila je u lipnju 2014. S obzirom na napredak Albanije Komisija je u više navrata preporučila otvaranje pristupnih pregovora. Vijeće se u lipnju 2018. složilo s mogućnošću da se pristupni pregovori s Albanijom otvore u lipnju iduće godine ako budu ispunjeni potrebni uvjeti. Vijeće je u ožujku 2020. naposljetku odlučilo dati odobrenje za otvaranje pristupnih pregovora, po ispunjenju određenih uvjeta. Komisija je u srpnju 2020. državama članicama predstavila nacrt pregovaračkog okvira. Pristupni pregovori s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, koji se vode zajedno nakon zajedničke pozitivne preporuke Komisije, službeno su započeli u srpnju 2022. nakon dugih kašnjenja, uglavnom zbog otvorenih pitanja između Sjeverne Makedonije i Bugarske povezanih s identitetom, jezikom i poviješću. Albanija je 15. listopada 2024. otvorila pregovore o prvoj skupini poglavlja (temeljna pitanja, sastoji se od pet poglavlja). Do listopada 2025. otvoreno je ukupno 28 poglavlja.
B. Bosna i Hercegovina
U lipnju 2008. postignut je i potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Bosnom i Hercegovinom, ali nije stupio na snagu, uglavnom zato što ta država nije provela ključnu presudu Europskog suda za ljudska prava. „Novim pristupom” toj državi, usmjerenijim na gospodarsko upravljanje, omogućeno je dugoočekivano stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 1. lipnja 2015. BiH je zahtjev za članstvo podnijela 15. veljače 2016. Komisija je u svibnju 2019. objavila mišljenje koje sadrži i popis 14 ključnih prioriteta koje BiH mora ostvariti kako bi pregovori o pristupanju mogli započeti. Jedan od njih je i osiguranje pravilnog funkcioniranja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje (ključni prioritet br. 3). U listopadu 2023., gotovo osam godina nakon prve, neuspješne sjednice Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje u studenome 2015., u Sarajevu je uspješno održana prva potpuna sjednica Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje između EU-a i BiH. Nakon toga je Komisija u svojem izvješću za 2023. zaključila da je ključni prioritet br. 3 ostvaren. Otada su održane još četiri sjednice Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje. Nakon ruske agresije na Ukrajinu i odluke EU-a iz lipnja 2022. o dodjeli statusa zemalja kandidatkinja Moldovi i Ukrajini, Vijeće je u prosincu 2022. odlučilo isto tako dodijeliti status zemlje kandidatkinje Bosni i Hercegovini. Pristupni pregovori s Bosnom i Hercegovinom službeno su otvoreni u ožujku 2024., ali je napredak ograničen, spor i otežan dubokom unutarnjom političkom krizom. BiH je 30. rujna 2025. Komisiji dostavila svoj plan reforme za plan rasta, više od jedne godine nakon isteka roka i nakon nepovratnog smanjenja financijske omotnice od 10 % u srpnju 2025.
C. Republika Sjeverna Makedonija
Bivša jugoslavenska republika Makedonija (sada Republika Sjeverna Makedonija) predala je zahtjev za članstvo u EU-u u ožujku 2004., a status kandidatkinje dobila je u prosincu 2005. Pristupni pregovori, međutim, nisu mogli biti otvoreni dugi niz godina, ponajprije zbog spora te zemlje s Grčkom u vezi s upotrebom imena „Makedonija”. Taj je spor uspješno riješen Prespanskim sporazumom, kojim je dogovoren novi naziv te zemlje: Republika Sjeverna Makedonija (skraćeno Sjeverna Makedonija). Sporazum je stupio na snagu u veljači 2019. Komisija još od 2009. kontinuirano preporučuje da se otvore pristupni pregovori, pri čemu ima bezrezervnu potporu Parlamenta. Vijeće se u lipnju 2018. složilo s mogućnošću da se pristupni pregovori sa Sjevernom Makedonijom otvore u lipnju 2019. ako budu ispunjeni potrebni uvjeti. U ožujku 2020. konačno je odlučilo dati odobrenje za otvaranje pristupnih pregovora bez određivanja novih preduvjeta. Komisija je u srpnju 2020. državama članicama predstavila nacrt pregovaračkog okvira. Pristupni pregovori sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, koji se vode zajedno nakon zajedničke pozitivne preporuke Komisije, službeno su započeli u srpnju 2022. nakon dugih kašnjenja, uglavnom zbog problema između Sjeverne Makedonije i Bugarske povezanih s identitetom, jezikom i poviješću. Sjeverna Makedonija dovršila je sastanke u svrhu analitičkog pregleda za svih šest skupina poglavlja u prosincu 2023., ali još nije otvorena nijedna skupina poglavlja te nijedno poglavlje.
D. Kosovo
Kosovo je potencijalna država kandidatkinja za pristupanje EU-u. Svoju je neovisnost jednostrano proglasilo u veljači 2008. Pet država članica EU-a (Cipar, Grčka, Rumunjska, Slovačka i Španjolska), dvije zemlje u regiji (Srbija i Bosna i Hercegovina), tri „nove podnositeljice zahtjeva za članstvo” (Gruzija, Moldova i Ukrajina) i dvije stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a (Kina i Ruska Federacija) nisu priznale neovisnost Kosova. Komisija je u srpnju 2018., šest godina nakon objave plana za liberalizaciju viznog režima, potvrdila da je Kosovo ispunilo sve kriterije. Nakon dugotrajnih međuinstitucijskih pregovora i konačnoga glasovanja u Europskom parlamentu u travnju 2023. državljani Kosova od siječnja 2024. mogu putovati u schengensko područje bez vize. Nakon što su Beograd i Priština u travnju 2013. postigli ključan sporazum o normalizaciji odnosa („Briselski sporazum”), Europsko vijeće odlučilo je u lipnju 2013. otvoriti pregovore s Kosovom o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Sporazum je stupio na snagu 1. travnja 2016. Buduća integracija Kosova u EU — baš kao i integracija Srbije — i dalje je usko povezana s dijalogom na visokoj razini između Kosova i Srbije, koji potpomaže EU, a koji bi trebao rezultirati pravno obvezujućim sveobuhvatnim sporazumom o normalizaciji odnosa. Kosovo, kao i Srbija, mora ispuniti svoje obveze koje proizlaze iz obnovljenog sporazuma s početka 2023., kojim bi se trebao ponovno pokrenuti zaustavljeni dijalog.
E. Crna Gora
Crna Gora, koja je stekla neovisnost 2006., zahtjev za članstvo u EU-u podnijela je u prosincu 2008. Status kandidatkinje dobila je u prosincu 2010., a pristupni pregovori započeli su u lipnju 2012. godine. U skladu s novim pristupom koji EU primjenjuje na proces pristupanja, ključna poglavlja o vladavini prava — poglavlje 23. o reformi pravosuđa i temeljnim pravima te poglavlje 24. o slobodi, sigurnosti i pravdi — otvorena su u ranoj fazi pregovora u prosincu 2013. godine. Dosad su otvorena sva 33 pregovaračka poglavlja, a sedam ih je privremeno zatvoreno. Politička previranja i nestabilnosti u Crnoj Gori tijekom posljednjih godina doveli su do zastoja u procesu integracije u EU, ali je od 2024. ostvaren znatan napredak, koji uključuje privremeno zatvaranje nekoliko pregovaračkih poglavlja.
F. Srbija
Srbija je zahtjev za članstvo u EU-u predala u prosincu 2009., a status kandidatkinje dodijeljen joj je u ožujku 2012. nakon što su Beograd i Priština postigli sporazum o regionalnom predstavljanju Kosova. Pristupni pregovori službeno su otvoreni 21. siječnja 2014. Prva dva poglavlja, uključujući poglavlje o normalizaciji odnosa s Kosovom, otvorena su u prosincu 2015. Ključna poglavlja o vladavini prava, poglavlje 23. i 24., otvorena su 18. srpnja 2016. Dosad su otvorena 22 od 35 poglavlja, od kojih su dva privremeno zatvorena. Četiri poglavlja koja čine četvrtu skupinu poglavlja — zeleni program i održiva povezivost — otvorena su u prosincu 2021., nakon dvogodišnjeg razdoblja tijekom kojeg nije bilo novih otvorenih poglavlja. Od tada nisu otvorena nova poglavlja ni skupine poglavlja. Buduća integracija Srbije u EU — baš kao i integracija Kosova — i dalje je usko povezana s dijalogom između Srbije i Kosova, koji potpomaže EU, a koji bi trebao rezultirati pravno obvezujućim sveobuhvatnim sporazumom o normalizaciji odnosa. Srbija, kao i Kosovo, mora ispuniti svoje obveze koje proizlaze iz obnovljenog sporazuma s početka 2023., kojim se želi ponovno pokrenuti zaustavljeni dijalog.
Uloga Europskog parlamenta
Parlament je u cijelosti uključen u proces stabilizacije i pridruživanja, a njegova je suglasnost potrebna za sklapanje svih sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (članak 218. stavak 6. UFEU-a). Parlament također mora dati suglasnost za svako novo pristupanje EU-u (članak 49. UEU-a). Povrh toga, na temelju svojih proračunskih ovlasti ima izravan utjecaj na iznose sredstava koja se izdvajaju za Instrument pretpristupne pomoći. Odbor Parlamenta za vanjske poslove imenuje stalne izvjestitelje za sve države kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje. Parlament izražava svoja stajališta o proširenju u obliku godišnjih rezolucija kao odgovor na najnovija izvješća Komisije za pojedine zemlje.
Parlament je u lipnju 2020., nakon zagrebačkog sastanka na vrhu između EU-a i zemalja zapadnog Balkana (održanog preko interneta), također izdao niz preporuka o zapadnom Balkanu, a 23. studenoga 2022. donio je dodatne preporuke o novoj strategiji EU-a za proširenje, uključujući preporuku da se pregovori sa zemljama pristupnicama zaključe najkasnije do kraja tekućeg desetljeća. Dana 29. veljače 2024. donio je rezoluciju o produbljivanju integracije u EU s obzirom na buduće proširenje.
Parlament održava i bilateralne odnose s parlamentima država zapadnog Balkana preko svojih izaslanstava, koja se s kolegama iz tih zemalja redovito, u načelu dvaput godišnje, sastaju kako bi raspravljali o pitanjima važnima za proces stabilizacije i pridruživanja te za postupak pristupanja EU-u. Parlament na poziv promatra većinu izbora u šest zemalja zapadnog Balkana te je već u ulozi promatrača sudjelovao u izborima u svim tim zemljama. Razvio je i niz aktivnosti i programa u području parlamentarne demokracije i izgradnje kapaciteta, koji su prilagođeni potrebama partnerskih parlamenata zemalja zapadnog Balkana. Posljednjih godina također podupire približavanje političkih stranaka u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.
André De Munter